VJERA
Vjera može imati tri značenja. Prvo je vjerovanje -
vjerovanje je laž, neiskrenost, nepoštenje. Vjerovati u
nešto znači da to ne poznajete ali ipak vjerujete. To je
licemjerno. Vjerovanje proizilazi iz straha ili pohlepe.
Vjerovanje je uslovljeno od nekoga ko dominira nad vama; to
je vid sluganstva.
Istinski religiozan čovjek ne može biti vjernik ali ne može
biti ni nevjernik - jer ne-vjerovanje nije ništa drugo do
vjerovanje u negativnom obliku. Katolici i komunisti nijesu
mnogo različiti; ateisti i vjernici nijesu mnogo različiti -
zapravo, nijesu uopšte različiti. Oni su samo dvije strane
iste medalje. Jedan vjeruje u Boga, drugi vjeruje da nema
Boga. Jedan voli Boga - ta ljubav je utemeljena na nekom
uslovljavanju - ali to nije istinita ljubav; a drugi mrzi
Boga - i ta mržnja je temeljena na uslovljavanju - ni ona
nije istinita, takođe.
Oni koji krenu sa vjerovanjem nikada ne stižu, oni ne mogu
stići. Oni će se vrtjeti okolo i naokolo ali nikada neće
dospjeti do istine o egzistenciji. Početak treba da bude
otvoren - niti za vjerovanje niti za nevjerovanje. Početak
treba da bude bezazlen. Ako je početak bezazlen, onda je to
vjera. Vjera nije vjerovanje: to je vjera u istinu. "Ako
postoji istina, onda ćemo mi to saznati, nema potrebe da u
to vjerujemo. Nema potrebe da vjerujemo u Bibliju, Vede ili
Kuran. Ako je istina otkrivena Muhamedu, Hristu ili Krišni,
zašto ne bi mogla biti otkrivena meni?" To je vjera.
Vjera znači vjera u sebe. Vjera znači povjerenje, poštovanje
sebe. Vjerovanje je usmjereno ka drugome: vjera je
usmjerenje ka sebi. Vjera je sasvim drugačiji svijet! To
nema ništa sa vjerovanjem. Vjerovanje dijeli ljude na
hrišćane, muhamedance, hinduse, budiste. Čovjek vjere ne
poznaje nijednu religiju - osim religije istraživanja. On ne
vjeruje u vjerovanja već u traganja. Njegova vjera je
usmjerena ka vlastitom biću koje nezaštićeno ulazi u prostor
nepoznatog, koje bez straha kreće u neucrtane prostore.
Njegova vjera u egzistenciju je tolika da on ne treba drugu
podršku. Vjera znači usmjerenje ka sebi; vjera ima ljepotu.
Vjerovanje je ružno. Izbjegnite vjerovanje jer je vjerovanje
laganje. Vjera je traganje, istraživanje. Naučnici imaju
vjeru, a vaše takozvane religiozne osobe imaju vjerovanje.
Kakva je vjera naučnika? To je vjera da je egzistencija
kosmos a ne haos, da je egzistencija utemeljena na
fundamentalnom zakonu. To je vjera da je taj zakon podložan
razotkrivanju, vjera da je ljudska svijest sposobna da
spozna taj fundamentalni zakon: red u životu i bitisanju.
Naučnik ima vjeru. Vaše takozvane religiozne osobe nemaju
vjeru. Pošto oni nemaju vjeru, oni je zamjenjuju sa
plastičnom, sintetičkom stvari nazvanom vjerovanje.
Izbjegnite vjerovanje. Vjera će vas učiniti potpunijim; a
vjerovanje će umanjiti vašu cjelovitost. Vjerovanje će vas
držati u ropstvu: vjera će vam omogućiti nadmoć. Vjerovanje
će vam pomoći da postanete dio rulje, svjetine. To će biti
neka vrsta sigurnosti; to je ugodno, podesno. Vjera je
opasnost: to će vas odvesti do prostora nepoznatog. To će
vas učiniti usamljenim; vi nećete biti sa svjetinom i
svjetina neće biti sa vama. Ali biti sam je veoma važno jer
to znači čistotu, osoba treba da bude svjesna, treba da bude
budna.
Vjernik postaje uspavan. Čovjek od vjere se drži budnim jer
TREBA da bude budan jer ga niko neće podržavati. On nije dio
mase; on treba da stane na svoje noge. On vjeruje u kosmos.
On ne vjeruje u nikakve doktrine i vjerovanja već samo u
prećutkivano stanovište da egzistencija nije u neredu već da
je utemeljena na određenom redu i da taj red može biti
otkriven.
Herman Heseov navod da vjera i sumnja pripadaju jedno
drugome i upravljaju jedno drugim nalik udisanju i
izdisanju je istinit kada je u pitanju vjerovanje ali nije
kada je u pitanju vjera koju sam ja definisao. Samo
promijenite riječ "vjera" i navod će biti istinit. Čitajte:
vjerovanje i sumnja pripadaju jedno drugome i upravljaju
jedno drugim nalik udisanju i izdisanju. Vjerovanje uvijek
potiskuje sumnju; vjerovanje je strategija da se potisne
sumnja. Zato ćete čuti da vjernik kaže: "Ja snažno
vjerujem". Zašto snažno? Mora da duboko u njemu postoji neka
jaka sumnja; potrebno je jako vjerovanje da bi se to
prisililo i potisnulo u nesvjesno. Uvijek kada neko kaže
"snažno vjerujem" to jednostavno znači da je sumnja velika i
da se treba boriti sa njom, da trebate veoma jako vjerovanje
da bi se borili sa time.
Zbog toga vjernici postaju fanatici. Ko je fanatik? Čovjek
koji ima tako jaku sumnju koju ne može potisnuti ukoliko
nije fanatik. On se plaši svoje sumnje; on je previše
uplašen svojom sumnjom tako da nikada ne zagleda u sebe. On
treba da stvori takav fanatizam, takav dim od fanatizma tako
da se njegova sumnja potpuno izgubi. Fanatik ne može opštiti
sa drugima; on je uplašen - vi možete nešto reći što će
ponovo podići njegovu sumnju na površinu. On ne može
saslušati drugu stranu. Njegov argument je njegov mač - on
ne može da raspravlja, on samo može da ubija. Ubijajući on
dokazuje da je njegovo vjerovanje ispravno. Zato su
hrišćani, muhamedanci i ostali ubijali jedni druge - sve su
to fanatici. Oni su učinili svijet veoma ružnim. Oni su
uništili mnogo toga što je bilo lijepo i što je trebalo
sačuvati. Oni su sveli čovječanstvo na veoma nesvjestan
fenomen. Oni nijesu dozvolili da ljudska bića rastu i da se
rascvjetavaju; oni su bili veoma destruktivni prema njima.
Ljudska bića nijesu bila blagoslovljena: bila su
proklinjana.
Čovjek koji ima vjeru nije fanatik, on to ne može biti. On
je otvoren, on je pristupačan, dostupan, on je osjetljiv. On
je spreman da sasluša; on je u svakom pogledu spreman da
razumije suprotno gledište. Ko zna? Možda je suprotno
gledište ispravno? Čovjek od vjere nema predubjeđenja koja
štiti: on nema a priori spremene ideje; on nije ukorijenjen
u nijednu ideologiju. On je jednostavno otvoren, traga,
istražuje, traži. On je spreman sve da sasluša; sva njegova
vrata i svi prozori su otvoreni. On nije lajbnicki monad -
on nije zatvoreni fenomen. On je dostupan suncu, kiši i
vjetru; on je pristupačan Bogu u bilo kojem obliku da on
dođe. On je spreman da traga za istinom. On nema predrasuda
da istina treba da bude "takva i takva". On ne kreće sa
jednom idejom; on kreće sa ogromnom žudnjom da spozna ali
bez ikakve ideje koju treba nametnuti stvarnosti.
Čovjek od vjere nikada nije fanatik. Buda nikada nije
fanatik. Čovjek od vjere je veoma racionalan; čovjek koji
vjeruje je krajnje iracionalan. On ne može prihvatiti razlog
jer je uplašen - razlog može povrijediti njegovo vjerovanje.
On je nekako udesio da živi u ugodnom vjerovanju i razlog
može doći kao grom i uništiti sve. On ne može otvoriti svoja
vrata i prozore; on treba da ostane zatvoren u vlastitom
mraku - samo tada može vjerovati. On djeluje nalik noju. On
zatvara oči da ne bi morao da promijeni ono u što vjeruje.
Čovjek od vjere živi otvorenih očiju, budan i promatra.
Herman Hese je u pravu za vjerovanje ali nije u pravu za
vjeru. Ali postoji i treće značenje, takođe: to je
povjerenje. Prvi smisao je vjerovanje - vjerovanje je ružno,
izbjegnite to. Drugi smisao je vjera - vjera je divna,
upijte je. I treći smisao je povjerenje - povjerenje znači
da je vjera stigla do svog cilja. Vjera je ispunjenje, osoba
je došla do spoznaje, a tada stiže povjerenje.
Treće znači "Ja znam", a ne "Ja vjerujem". Osoba koja zna
nema potrebe da vjeruje - zbog čega? On to zna! Stoga tu
nema pitanja o vjerovanju. Samo oni koji ne znaju vjeruju.
Vjernici nikada ne stižu do konačnog smisla, do povjerenja -
samo oni koji imaju vjeru stižu do povjerenja. Vjera je
hodočašće, a povjerenje je odredište. Početak je vjera, kraj
je povjerenje. To su tri značenja "vjere". Riječ je veoma
neodređena zato treba da razumijete sva tri značenja jer je
nekad upotrijebljena u prvom značenju, nekada u drugom, a
nekada u trećem.
izvor: osho-yu.me ›››
