G
sloboda
tekst
autor: Erich
Fromm ›››
TEKST
Agresija i sloboda
Kao uslov nesmetanog razvoja ljudskog organizma, sloboda je
vitalni biološki interes čoveka, te njeno ugrožavanje izaziva
defanzivnu agresiju, kao i u slučaju ugrožavanja drugih vitalnih
interesa
Između svih ugrožavanja čovekovih vitalnih interesa ugrožavanje
njegove slobode je od izvanredne važnosti, individualne i
društvene. U suprotnosti sa široko rasprostranjenim mišljenjem
da je želja za slobodom proizvod kulture i, još specifičnije, da
je uslovljena obrazovanjem, postoji opsežna evidencija koja
sugeriše da je želja za slobodom biološka reakcija ljudskog
organizma.
To stajalište podupire činjenica da su se tokom istorije nacije
i klase borile protiv svojih ugnjetača ako je postojala bilo
kakva mogućnost pobede, pa čak i ako je uopšte nije bilo.
Istorija ljudskog roda je uistinu istorija borbe za slobodu,
istorija revolucije, od rata za oslobođenje Jevreja od Egipćana,
nacionalnih ustanaka protiv Rimskog carstva, nemačkih seljačkih
pobuna u šesnaestom veku do američke, francuske, nemačke, ruske,
kineske, alžirske i vijetnamske revolucije. Vođe su prečesto
koristile parolu da vode svoj narod u borbu za slobodu, dok je
stvarno njihov cilj bio porobljavanje. Da nikakvo obećanje
snažnije ne apelira na srce čoveka, dokazuje pojava da čak i
vođe koji žele ugušiti slobodu smatraju neophodnim obećati je.
Još jedan razlog u prilog zaključku da u čoveku postoji
inherentni podsticaj borbe za slobodu leži u činjenici da je
sloboda uslov celovitog razvoja ličnosti, njenog mentalnog
zdravlja i blagostanja; njeno odsustvo osakaćuje čoveka i
nezdravo je. Sloboda ne podrazumeva odsutnost prisile, budući da
se svaki napredak javlja samo unutar strukture, a svaka
struktura zahteva prisilu (H. von Foerster, 1970). Važno je da
li prisila deluje prvenstveno zbog neke druge osobe ili
institucije ili je autonomna - tj. da li rezultira iz nužnosti
napretka inherentnog strukturi osobe.
Kao uslov nesmetanog razvoja ljudskog organizma, sloboda je
vitalni biološki interes čoveka, te njeno ugrožavanje izaziva
defanzivnu agresiju, kao i u slučaju ugrožavanja drugih vitalnih
interesa. Zar je tada začuđujuće da se agresija i nasilje i
dalje rađaju u svetu u kome je većina lišena slobode, posebno
među ljudima u tzv. nerazvijenim zemljama? Oni koji su na vlasti
- tj. belci - možda bi bili manje iznenađeni i ogorčeni da nisu
bili naviknuti da žute, smeđe i crne ljude smatraju neljudima i
da zbog toga nisu očekivali da će reagovati kao ljudi.
No, postoji dodatni razlog toj slepoći. Čak su i belci, toliko
moćni, predali svoju slobodu jer ih je na to prisilio njihov
sistem, premda na manje drastičan i otvoren način. Možda mrze
sve one koji se danas sve više bore za slobodu jer ih to podseća
na njihovu vlastitu predaju.
Zbog činjenice da je istinska revolucionarna agresija, kao i
svaka agresija nastala iz poticaja odbrane vlastitog života,
slobode ili dostojanstva, biološki racionalna i da je deo
normalnog ljudskog delovanja, ne sme se zaboraviti da
uništavanje života uvek ostaje uništavanje, čak i kada je
biološki opravdano; stvar je nečijih verskih, moralnih ili
političkih principa verovati da je ljudski opravdano ili nije.
No bilo kakvi da su u tom pogledu nečiji principi, važno je biti
svestan kako se lako isključivo defanzivna agresija meša s
(nedafenzivnom) destruktivnošću i sadističkom željom da se
preokrene situacija kontrolisanjem drugih umesto da se bude
kontroliran. Ako i kada se to dogodi, revolucionarna agresija je
podrovana, te teži obnovi stanja koja je pokušala ukinuti.
autor tekst
G
sloboda
tekst
autor: Filip David ›››
TEKST
Osvajanje slobode
Dok se umnožavaju košmarni snovi o velikim nacionalnim
državama, svakim se danom smanjuje unutrašnji prostor u kojem
žive građani tih država, ono područje gdje se pojedinac jedino
može osjećati suverenim i bez vanjske kontrole. Homogenizacija
društva, kolektivizam i populizam teže oduvijek militarističkom
obliku organiziranja i karizmatičnim vođama. A jedina muzika
koja se cijeni jest udaranje u bubanj. U našem vijeku ovakvi
pokreti proizveli su neke od najstrašnijih oblika totalitarnih
društava zasnovanih na gušenju individualnih sloboda i
apsolutnoj kontroli svake privatnosti. Projekti utopističkih
država opće jednakosti u ljudskom mravinjaku, obvezno se
pretvaraju u mračne negativne utopije, a njihova ostvarenja
pamte se kao vremena košmara i mističnog barbarizma. Negdje u
njihovoj biti uvijek je preodgajanje manjinskih grupa, onih što
se po prirodi stvari ili po uvjerenjima razlikuju; preodgajanje
pomoću logora, gulaga. Na kraju niču dimnjaci krematorija.
Pa ipak, pored užasavajućih iskustava s totalitarizmom čini se
da se svaka nova generacija suočava s njegovim uskrsavanjem; iz
mraka, iz pepela, iz noćnih mora diže se iznova njegova sjena i
iznova objavljuje da se ne odriče carstva zemaljskog. Nezavisni
pojedinac kažnjava se zbog nedostatka lojalnosti. Lojalnost
podrazumijeva slijepu privrženost sistemu. Što je manje stvarnih
sloboda i prava, zahtjevi za lojalnošću su veći. Neposlušnima se
eventualno dozvoljava životarenje na marginama društva, u
kulturnome getu. To što su uopće tu i što im nije oduzeto svako
pravo govora i kretanja uzima se kao dokaz o blagodatima sistema
i njegovoj širokogrudnosti.
NADZOR NAD MIŠLJENJEM
I povlačenje u unutrašnji egzil postaje u kolektivističkim
režimima opasan oblik "misaone izdaje", jer sve ono što nije pod
potpunom kontrolom valja eliminirati. Sve metode koje nasilnička
država poduzima u svojoj vanjskoj politici prema drugim
narodima, manjinama, sva ona količina nasilja upotrijebljena za
rješavanje međudržavnih, političkih, nacionalnih ili ekonomskih
problema, prije ili kasnije okreće se i prema pojedincu. Kao što
se u potpunosti kontroliraju unutrašnja politika, vojska,
policija i mediji, tako se mora imati nadzor nad nepoželjnim
ponašanjem, govorom i mišljenjem. Ulazak u svijet, u tajna,
skrovita mjesta privatnog posjeda, to je cilj djelovanja
različitih služba sistema. Autoritarnost i sloboda dva su
suprotstavljena pojma. Autoritativna država i slobodni pojedinac
uvijek su međusobno sukobljeni. Autoritativna država stvara
intelektualca po svojoj mjeri. A ta mjera je poslušnost. Potpuna
poslušnost zaogrnuta tobožnjom brigom da prljava politika ne
ugrozi čistotu duhovnog djelovanja.
Vlasti kupuju duhovnu elitu tako što im daju položaje, nagrade,
udoban život, a zauzvrat zahtijevaju javnu podršku, ili barem
prešutnu. Zato podržavaju proklamacije o svetoj potrebi
neutralnosti umjetnika i njegovoj asketskoj i potpunoj
posvećenosti. Priznaju mu dar, talent, genijalnost, ali ako
progovori o nepravdama sistema, onda je luđak, budala ili
neprijatelj. Najjeftinije i najefikasnije jest kupiti njegovu
šutnju. Ono o čemu se ne govori, ono što je prešućeno, nije se
nikada dogodilo, ne postoji. Ali istina je zapravo drugačija,
napominje Mihnjik, "Šutnja otvara put laži: tuđoj i vlastitoj."
ŠUTLJIVI PROFITERI
Naglašena apolitičnost u autoritativnim režimima gora je i
opasnija od običnoga konformizma: to je odobravanje svih onih
prljavih poslova koji se obavljaju upravo pred našim očima: od
bjesomučne proizvodnje laži do stvaranja koncentracijskih logora
i činjenja ratnih zločina. Godine 1934. Thomas Mann, potaknut
njemačkom situacijom, piše o opasnim režimima koji primjenjuju
"metode bezgraničnog laganja i zaglupljivanja". Kad je Mannu
zamjereno da ovakvom direktnom kritikom napušta svoju književnu
etiku ironije i distancije, on samo za neupućene neočekivano,
odgovara kako se u trenutačnim okolnostima "branilac čiste
književnosti sam sebi čini žalosnim, jer je 'politička borba u
sadašnjim uvjetima' na trenutke značajnija, odlučnija i
dostojnija poštovanja od 'cjelokupne poezije'". Ova 'politička
borba' koju spominje Mann nije ništa drugo nego moralni stav. U
sistemima zaglupljivanja i samodestrukcije za časnog čovjeka
nema izbora - mora stati nasuprot obmanama koje nudi režim.
Jedini cilj angažmana je istina. Laž paralizira i otupljuje i
pojedince, ali i čitave narode.
Thomasa Manna su nacisti i njima privrženi rodoljubi i patrioti
obilježili kao izdajnika. Hans Magnus Enzesberger mnogo godina
kasnije u svom "Prilogu teoriji izdaje" piše o neizbježnosti
izdaje. "Za logiku ovoga pojma", veli on, "prije je presudno to
što pod stanovitim povijesnim uvjetima svako mora postati
izdajnik". Pogotovu u onim sistemima vlasti koji se izjednačuju
s državom i narodom čineći u njihovo ime zloupotrebe, pa čak i
gore: zločine. Ništaci koji stoje po strani iz prezira prema
svakodnevici, tobože čuvajući čistotu umjetnosti i nauke,
jednako od svoje pozicije prave ratni profit kao oni koji to
rade javno i beskrupulozno.
GOMILA I PRIVID
Savlađivanje straha jedan je od uvjeta da se uspostavi i sačuva
identitet. Kukavica se prodaje, ne pitajući za cijenu.
Potkupljivanje savjesti obavlja se svakodnevno: "Nitko tko je s
nama ne treba da strepi za svoju dušu pred Bogom i Sudnjim
danom. Mi odlučujemo o davanju indulgencija, stvaramo zakone,
odvajamo pravednike od nepravednika, žito od kukolja. Uz nas se
osjećate sigurnima, mi nagrađujemo za poslušnost, ili bar za
šutnju. Izdaja je suprotstaviti se obmanama jer obmane su tu da
biste vi, kao i svi drugi naši podanici, bez bola duše i u miru
podnijeli svoj ropski život." Osvajanje slobode je dugotrajna,
mučna i neizvjesna bitka. To znači stajati nasuprot većini,
nasuprot dobro organiziranom sistemu vlasti i represije,
suprotstaviti se masi uvijek spremnoj na hajku i linč.
Gomila je predodređena za različite oblike manipulacija. I
kukavni bijednici u gomili su oslobođeni straha, spremni da
gaze, uništavaju, ruše i lome. Gomila stvara privid osjećaja
slobode, a zapravo nema ničeg jadnijeg i bestidnijeg od njezina
manipuliranog rušilačkog usmjerenja. Osvajanje slobode nije
kolektivni nego individualni čin. Slobodan pojedinac nagriza
svemoć autoritativne političke elite, najveća je opasnost za
državu nasilja. Živjeti bez slobode, ili ne težiti k slobodi,
znači biti bez vlastite volje, moralna nula, sudionik u
zločinima.
izvor: lupiga.com ›››
G
sloboda
tekst
autor: Mihailo Medenica
›››
TEKST
Ne postoji sloboda koja se potpisuje, postoji presuda…
Danas nam poturaju papir kao slobodu, sutra će se taj papir
okameniti, a među zidovima nema slobodnih ma s koje strane
bili...
Proći će i ova pošast, kao što svaka prođe, i neće se za njom
zbrajati koliko je umrlo već koliko je preživelo?
Ne bolest, no koliko je preživelo sebe same, koliko nije
prezrelo čoveka u sebi i čoveka u drugome, koliko je nosilo krst
i koliko je ponelo jaram misleći da čine dobro ako ne čine
ništa..?
Podelili su nas na vakcinisane i nevakcinisane.
Ne, niko nas nije podelio – sami smo to učinili, oni su samo
stajali po strani i gledali dokle smo spremni da idemo?!
Đavo
vazda stoji po strani i gleda kako se čovek, ono što je bilo
čovek, trudi da ga zadivi.
Verujem da se i đavolu zgadi…
Da li sam vakcinisan – nisam!
Da li sam vakcinisan – jesam!
Neću dozvoliti da me to određuje kao čoveka i neću dozvoliti da
mi to određuje čoveka, nikada i ni po koju cenu!
Jesam li slobodan ako mi neko izda ćitap na kojem piše da
jesam, a brata mi raspinju u okove?!
Nikakvo mi zlo nije učinio ali i to je sasvim dovoljno da u
njemu vidim sušto zlo?
Što će njemu više da prebiju kičmu to će moja biti tvrđa?
Slobodan sam onoliko koliko to nisu oni koji mi baš nikakvo zlo
nisu učinili..?
Gostiću se koracima koji nisu moji i verovati da sam pobedio
zver tako što sam progovorio urlikom i zaparao kandžama?
Ne, nije ovo borba za zdravlje ljudi, nije to nikada bila, ovo
je lov, hajka, potera za plenom u kojoj đavo samo stoji po
strani i navija.
Nisu ni vakcine, niti najavljeni ausvajsi povod ovome tekstu,
oni su tek forma, suština smo mi.
Suština
je očajna, suština je da se bezmalo preziremo, suština je da
bismo jedni druge za guše i oči, suština je da smo postali bedna
forma, ništa više od toga!
Ej, ljudi, što sad sejemo- žnjećemo doveka, pobogu!
Кad se zapati to zlo seme nema toga što će ga raskoreniti!
Nije ovo podela, ovo je kanjon, ovo je jama u koju bismo jedni
druge žive…
Nije to tek papir koji će nekome omogućiti da kroči negde već
tapija na slobodu!
Tapija koja će biti okov i za onoga ko je ima i onoga ko je
nema!
Tapija da pristajemo na lanac umesto bukagija, a sloboda je
koliko lanac dopusti…
Sve će proći i ništa proći neće…
Zveri koje smo danas jedni drugima sutra neće biti krpenjače…
Borba za slobodu nije trka u kojoj će neko pobediti no cilj
kroz koji ćemo zajedno proći, u suprotnom će cilj vazda
uzmicati.
Danas nam poturaju papir kao slobodu, sutra će se taj papir
okameniti, a među zidovima nema slobodnih ma s koje strane
bili..
Ne
želim da živim u laži kako sam dovoljno dobra učinio tako što
nisam učino nikakvo zlo, jer od ćutnje i pristajanja nema većega
zla!
Čoveka pitam kako je a ne da li je vakcinisan!
Čoveka tražim u duši a ne u ramenu, pelcovanom ili ne.
Dva
papira priznajem: list knjige i toalet papir, treći ne postoji!
Ponavljam, što danas posejemo- žnjećemo doveka!
Ne postoji sloboda koja se potpisuje, postoji presuda…
Nije ovo borba za zdravlje već plen, a đavo samo stoji sa
strane i pita se otkud tolko pakla zovemo slobodom..?
izvor: in4s.net ›››
G
sloboda
tekst
autor: Milena Marot
TEKST
Donosim vam 5 revolucionarnih koraka do financijske slobode;
Dobro znamo da za sreću malo treba, ali da bi došli do sreće i
zadovoljstva u životu treba posložiti više stvari, a financije
su naravno jedna od njih! Novac može dovesti do toga da se
osjećamo ili ne osjećamo toliko dobro, a kako vas ja u svojim
rubrikama savjetujem kako postići dobrostanje duha i tijela,
ovo je prava tema za nas. Na kraju kome financije nisu ponekad
barem malo zadale glavobolju, a za takvu vrstu glavobolje ni
čaša vode nije baš od velike pomoći! Pišem iz vlastitog
iskustva…
Dakle odmah ćemo prijeći na stvar. Potaknuta svojim klijentima
koji često znaju reći- „Ja nemam novaca za to“ ili „ne mogu si
to trenutno priuštiti“…
5 koraka do financijske slobode
1. Živite u skladu sa svojim mogućnostima
Ovo je vrlo bitno da shvatite koje su vaše mogućnosti i
prioriteti, te što vam sve treba u životu. Dosta ljudi danas
živi izvan svojih mogućnosti, nekontrolirano kupujući na
kredite, otplate, kreditne kartice ne shvaćaju zapravo da time
neće doživjeti sreću i blagostanje nego naprotiv- financijsko
ropstvo! Budite realni i iskreni prema sebi, nemojte upadati u
zamke okoline koja zahtijeva da posjedujete što više stvari,
odjeće, opreme, da imate nešto samo zato što je netko rekao da
bi trebali imati… Ima jedna zgodna izjava; živite ispod svojih
mogućnosti danas da možete ostvariti svoje potrebe sutra.
2. Napravite financijski plan
Krenite u bitku za svoju financijsku slobodu tako što ćete
napraviti PLAN! Odredite koliko novaca ide na režije, troškove
stanovanja, hranu, prijevoz, odjeću i obuću i ostalo te
rasporedite svoj novac na početku mjeseca na te kategorije a
preostali novac namijenite za otplatu dugova i štednju i
nemojte odstupati od toga plana ni u kom slučaju.
3. Naučite štedjeti
U ovom našem potrošačkom društvu je izrazito teško štedjeti,
pogotovo kad je premalo novaca za osnove potrebe, ali vjerujte
mi da se isplati stavljati nešto sa strane pa makar 100 kn!
Štednja je zapravo stvar navike, ili su vas to vaši roditelji
naučili ili nisu, ali kao što znamo, navike se mogu promijeniti.
Ne zaboravite da vaša djeca od vas uče i ako želite da oni
jednoga dana znaju baratati novcima ovu stavku nemojte
preskočiti. Najbolje da novac koji ste namijenili štednji odmah
na početku mjeseca stavite sa strane jer ga jedino tako nećete
potrošiti. Bez obzira koliko zarađujete, nešto novaca možete
svaki mjesec uštedjeti iako to znači koja kavica manje, koje
traperice manje (nažalost)
4. Zaboravite kreditne kartice
Eeeee da….. i sama sam vlasnik jedne i jaaaaako dobro znam kako
je to zgodno kada vidite haljinu koja je tako savršena, kao da
je šivana za vas, jednostavno je morate kupiti! I gle čuda, ne
morate dati ni kune za nju! Samo izvadite dragu karticu i eto
ga- vaša je! Ali onda kada dođe račun slijedeći mjesec, šok i
nevjerica… Shvatite da možda nećete imati što jesti do kraja
mjeseca! E to se zove prisilna dijeta. Dobro opravdana je u
iznimnim slučajevima- ako je haljina toliko dobra da ste
upoznali muškarca svojih snova, ili ste zbog nje dobili
motivaciju izgubiti onih 5kg što su vas mučili… Hehe, šalu na
stranu, što prije pospremite te kartice negdje daaaaaleko izvan
dohvata, prije ćete steći slobodu o kojoj govorim!
5. Praćenje troškova
Najbolje bi bilo kada biste zapisivali svaki trošak koji imate
da biste znali na što odlaze novci. Ne biste vjerovali koliko
novaca trošimo a da toga nismo ni svjesni! I to su najgori oni
usputni troškovi, po par kuna… kuna kuna tamo i vi ste potrošili
novac namijenjen za režije ili nešto drugo… i onda opet posežete
za karticom. Redovno kontrolirajte svoj budžet i napravite
korekcije ako treba i ono najbitnije- razgovarajte sa svojim
partnerom o svojim financijama, uskladite svoje ciljeve i
planove, razradite dugoročne planove ulaganja i investicija jer
tko će se drugi brinuti o vama ako nećete sami za sebe.
Netko će poslije ovih savjeta odmah otići u shopping da malo
razbistri glavu, ali ja se bacam na izradu svog financijskog
plana! Cure sutra kod mene na terasi pijemo kavu (Ušteda 10
kn)
izvor: stilueta.net
›››
G
sloboda tekst
SLOBODA
TEKST
I kako sad da bilo ko shvati ovaj tekst ozbiljno. Nikako.
Nije pisan sa ozbiljnim namerama. Pisan je sa dobrim namerama.
sloboda
tekst
G
|