BD1 901-999

BD1 901- Nemojte previše biti povjerljivi! A naročito ako ništa ne znate. Zato su ljudi i povjerljivi što ne znaju. A da vam je poznato kakvi se planovi...

BD1 902- Neobično mi je milo što oćete da ličite na čovjeka.

BD1 903- Slutio sam koliko je čvrsta bila ta njena odluka; nijesam bio taj koji je mogao zadržati tu stihijsku težnju.

BD1 904- Kad sam ih zvao, već sam bio odlučio o čemu ću im govoriti, i od te odluke nijesam odustajao, pa makar me nikada ne razumjeli.

BD1 905- Ne smijte se, jer ako se budete smijali, znači da nijeste dostojni da ovo razumijete...

BD1 906- Možda sam i razumio, ali recite sami.......

BD1 907- Nije mi jasno kako mogu pričati o čemu kad sami nemaju prečišćene pojmove, niti svoje lično mišljenje.

BD1 908- Da ne bismo doveli sebe u još lažniji položaj...

BD1 909- Po tvrđenju nekih „sablaznitelja“

BD1 910- I takvih čudnih činjenica bilo je veoma mnogo; no one ne samo što nijesu objašnjavale nego, po mom mišljenju, još više su zamračivale objašnjenje, pa ma koliko tih činjenica ođe navodio......

BD1 911- Sastanak sa ....... su mu stalno uskraćivali; pa se on, tako odbijen, vraćao kući ni riječi ne govoreći, a drugog dana opet išao k njima kao da je potpuno zaboravio jučerašnje odbijanje, pa naravno, ponovo bivao odbijen...

BD1 912- Znao sam za sve glasove što su kružili po gradu, čak sam i ja donekle širio.....

BD1 913- Od samog početka među nama je počelo lažju, a što se lažju započne, lažju se mora i završiti – to je prirodan zakon.

BD1 914- Lako ih je analizirati, raščlaniti, iznijeti kao u ogledalu.

BD1 915- Pročitao sam naramak knjiga o CG , možda i izvrsnih, ali po mene štetnih...

BD1 916- Ne smatram za nečasnu ženu osramoćenu bez svoje krivice, krivicom nekog razvratnika.....

BD1 917- Pitam se, da li je tu bilo istine, ili je moje osjećanje bilo prirodno, ili je to bilo samo ushićenje uma.

BD1 918- Mogu joj oprostiti,ali joj na mogu reći da je dobro to što čini, da je dostojna mog poštovanja........

BD1 919- O, kad bih znao sve, ali svakako sve.

BD1 920- Ođe čovjek mora znati sve, to je najvažnije! Zašto mi nikad ne možemo da saznamo sve o drugom kad je to potrebno.......

BD1 921- Jer meni ne treba ni sjaj, ni bogatstvo, ni počast, nego samo Istina!

BD1 922- Uvijek su mi se planovi rađali kao po nadahnuću, pa bi se od suvišne vatrenosti zapletali, razgranjavali i udaljavalji od prvobitne tačke na sve strane. I stoga mi je malo što u životu za rukom polazilo.

BD1 923- Imao je neizostavnu naviku da dođe uvijek k onima protiv kojih je huškao, da se pokaje, naročito ako mu intriga ne bi pošla za rukom.....

BD1 924- Vjerovao sam da od njega mogu saznati nešto stvarno; ali stvarnog nije bilo ničeg osim ličnih ......... osjećanja i utisaka.

BD1 925- Nikome nijesam objašnjavao svoja osjećanja prema njoj, i vrlo sam nerado o tome govorio, ako se već razgovor ne bi mogao izbjeći. Sa njom, pak nikad nijesam razgovarao „o osjećanjima“ kad bi bivali zajedno, kao da smo se oboje tako zarekli.

BD1 926- Sve to, mada me je na svoj način oslobađalo sumnje, nije moglo da mi pruži ni mira ni odmora za svo vrijeme....

BD1 927- Svoju ličnu sudbinu sam i suviše malo cijenio.....

BD1 928- On tu savršeno ništa ne bi mogao da odgovori, osjećao se nemjerodavan, te se stoga i klonio svih tih razgovora.

BD1 929- On je to, po svom običaju, primijetio kad se stvar nije mogla popraviti.....

BD1 930- Oči su joj sijevale pri samoj toj pomisli.

BD1 931- Imao sam još jednu potajnu nadu, ali je nijesam htio izgovarati: maštao sam......

BD1 932- Bojao sam se toga, ali ipak nijesam mislio da će ovako ispasti..

BD1 933- Uostalom .... u njenom stanju... to je sasvim razumljivo

BD1 934- Sakrio sam se od "premudrih" i "razumnih", i otkrio đecu.

BD1 935- Sami Bog me sačuvao, spasio me od bezdana – on i svi svetitelji njegovi.

BD1 936- U kratkim potezima zadovoljih njihovu radoznalost u pogledu vjenčanja. Nastadoše čuđenja i usklici, tako da sam morao da im sve ostalo ispričam,...

BD1 937- Obuzimalo me je čudno osjećanje, osjećanje koje je bolno težilo da se uobliči u nekakvu misao; ali nikako nijesam mogao da pogodim u čemu se sastojala ta nova misao koja je navirala.

BD1 938- Nedavna misao koja mi je navirala najednom mi sad dođe u glavu........

BD1 939- Tako sam mislio, i ta misao, ko zna zašto, činila mi se vrlo vjerovatna.

BD1 940- Kad mu je dobro, on ne dolazi, on će prije doći ako mu nije dobro...

BD1 941- Odosmo, kako bi spriječili ono „što je vrlo lako moglo da se desi“.......

BD1 942- Otvoreno samog sebe nazivam „potpuno izlišnim čovjekom u ovoj i ovakvoj zemlji“

BD1 943- Ne govori, doduše, baš otvoreno o potpunoj neizlečivosti, ali dozvoljava sebi najžalosnije pretpostavke.

BD1 944- Ali pod kakvim okolnostima se desilo poznanstvo i prijateljstvo pomeđu njih, nije mi poznato, što ne znači da neće i doći to do mene.......

BD1 945- Pri tom iskaza nekoliko zgodnih i pametnih istina.

BD1 946- Sve od čega je strijepjela cijela porodica, sve se već za pola godine obistinilo, i još sa takvim iznenađenjima o kojima se nije moglo ni sanjati. Pokazalo se naime, da...

BD1 947- Dosta sam se već zanosio, trebam već jednom se i u pamet uzeti, i „nastaviti po starom“

BD1 948- Sa onim nedelikatnim podsmijehom u kome neki put tako grubo i nemarno izbija ljudsko zadovoljstvo kad čovjek primijeti težak položaj svoga bližnjega: kako se...

BD1 949- Bješe to nešto nalik na činovnika koji je okoreo po kancelarijama...

BD1 950- Zaista se nijesam ni najmanje začudio kad mi nijesu odgovorili. Ja sam to skoro i očekivao.

BD1 951- Bar je prostodušan i iskren, a to je pohvalno!

BD1 952- Ta sveznala gospoda nalaze se često u izvjesnom društvenom sloju. „oÑi“ vam sve znaju, sva nemirna radoznalost njihovog uma i sposobnosti nezadrživo teže na jednu stranu. A pod riječju „znaju sve“ treba, uostalom, razumjeti dosta ograničeno polje – oni znaju: u kakvoj je taj i taj službi, s kime se poznaje, koliko mu je imanje , ko je sa kim oženjen, koliko mu je žena donijela, ko mu je brat od rođenog strica, a ko od nerođenog, itd. itd. – većinom takve stvari.

BD1 953- Prekide ga brzo i sa neučtivom nestrpljivošću. (Lito Brana)

BD1 954- Bio je rasijan posle tog, vrlo rasijan, skoro uznemiren, čak je postajao nekako čudan: poneki put je i slušao i nije, gledao i nije, smijao se, i ni sam nije znao niti se sjećao zbog čega se smijao.

BD1 955- Očas  mu se na licu počeše pokazivati znaci nekog strahopoštovanja i duboke poniznosti, pa čak i straha, kad ugleda sastav gostiju......

BD1 956- Prekide ga ne udostojavajući ga ni svog pogleda.

BD1 957- Sad mi je društvo bilo potrebno za razgovor više mehanički nego duševno....

BD1 958- Grijeh ga iz pameti izveo!

BD1 959- A što sam tada i pošao, to je samo stoga što sam mislio: „svejedno, živ se neću vratiti!“

BD1 960- Ovo poslednje mu je, moglo samo na čast služiti...

BD1 961- Iako je bio pametan čovjek, nije opet bio bez nekih malih, lako oprostivih slabosti....

BD1 962- Nije volio da mu se izvjesne stvari pominju.

BD1 963- Neosporno je bio pametan i vješt čovjek....

BD1 964- Taj je, imao pravilo da se ne ističe tamo đe treba da se povuče i mnogi su ga cijenili njegove jednostavnosti, baš zato što je znao đe mu je mjesto.

BD1 965- Više vole da se pokazuju kao izvršitelji tuđe ideje nego svoje pameti, jer je i nemaju

BD1 966- Bio je čovjek „bez laskanja odan“

BD1 967- S njime se desilo nekoliko zanimljivih slučajeva; ...

BD1 968- No sve je još pred nama, vremena dosta, i sve ima da dođe u svoje vrijeme i svojim redom.

BD1 969- Imam četrdeset četiri godine i nimalo više i još sam što se veli u najboljoj snazi, što se, u svakom slučaju, može smatrati kao cvjetno doba, još samo ruža iz prkna da mi nikne, pa da me s njom posade. Da joj dođem kao gnojivo.

BD1 970- Rat je poslužio kao osnova za dalji njegov materijalni napredak...

BD1 971- Ženu je svoju u tolikoj mjeri uvažavao i toliko se nje ponekad bojao da ju je čak volio.

BD1 972- Ako me prime – dobro, ako ne prime – opet je možda vrlo dobro.

BD1 973- A pošto su sluge daleko pametnije nego što obično misle o njima njihovi gospodari, to i ovom od „naših“, lakeju gospodara n.s.p...

BD1 974- Ne stigoh da ispričam o svojoj stvari, o kojoj sam valjda četvrti put počinjao da pričam...

BD1 975- Bio ja rasijan; osmijeh, pogled, zamišljenost njegova postadoše još teži i sumorniji kad ostadosmo sami...

BD1 976- Neki put bih nerado gledao tu iskrenost njihovog apetita.....

BD1 977- Protiv tog složnog konklava se nije moglo...... („konklav“ – skup kardinala radi izbora novog pape)

BD1 978- Da bi očuvala svoje urođeno dostojanstvo,  našla je za zgodnije ne protiviti im se, nego popuštati...

BD1 979- Postajala je svake godine sve kapricioznija i netrpeljivija, postala j čak nekako nastrana, ali pošto je uvijek imala pri ruci svog pokornog i na sve naviknutog muža, to se višak nakupljene ljutine obično izlivao na njegovu glavu, a zatim bi se red i sloga u porodici opet uspostavljali i sve je išlo da ne može ljepše biti.

BD1 980- Kako se on sam o sebi izražavao, „čovjek samouk“

BD1 981- Najednom, i skoro sasvim neočekivano (kao što to uvijek biva), prođe dvadeset pet godina...

BD1 982- Nehotice i prirodno redovno biva čak i u najpametnijim porodicama u kojima se nakupi poviše odraslih kćeri...

BD1 983- Sa urođenim poznavanjem život

BD1 984- Tu je bila jedna okolnost koja je svemu smetala, jedan glavoloman slučaj, zbog čega se sve moglo nepovratno pokvariti.

BD1 985- Sebe, svoj mir i životnu udobnost on je volio i cijenio nada sve na svijetu.....

BD1 986- I što je glavno, ni pred čim neću ustuknuti, tim prije što mi sad sem ......... ni do čega na svijetu nije stalo, tako da me ničim na svijetu nije mogućno zanijeti.

BD1 987- Dugo sebi nijesam mogao oprostiti što sam tolike godine to gledao a nijesam bio kadar da vidim.

BD1 988- O njoj se mnogo govorilo, ali nekako čudno, svi su znali za njenu ljepotu, i ništa više. Niko se ničim nije mogao pohvaliti, niko ništa nije mogao pričati.

BD1 989- Ona kao da se obradova što se jedva jednom može ma s kime razgovarati otvoreno i prijateljski.

BD1 990- Ali sada, kada je led razbijen,...

BD1 991- Izmijenila je svoj pogled na cijelu stvar.

BD1 992- Ne polazite niđe dok se ne uvjerite da tamo đe idete nema kakve potajne misli u pogledu vas.

BD1 993- Poznato je da čovjek suviše obuzet strašću, a naročito ako je još u godinama, postaje potpuno slijep i gotov je da nazre nadu tamo đe nje nikako nema.

BD1 994- Već je odavno počela osjećati da se njen muž vetrenjasto ponaša, pa se donekle i navikla na to; ali nemogućno je bilo preći preko toga.....

BD1 995- Sinoć je došlo do nekih ne baš prijatnih riječi između njih; on je predosjećao veliko objašnjenje i bojao ga se.....

BD1 996- Nekada je imala slabost da povjeruje kako je njen pogled neobično efektan.....

BD1 997- Predjele i portrete slika (i ništa ne može da dovrši)

BD1 998- Ne lijepi mi se posao za ruke u zadnje vrijeme; nikako ne mogu ništa da uradim.

BD1 999- Ne može se živjeti da se o svakom trenutku vodi računa. Neki uzrok mora da postoji zbog koga to nije moguće.

  BD1 801-900

BD1 801- Što se tiče dubine mjene savjesti, ona se nije bojala da u nju zagleda, i nije sebi uopšte ništa prebacivala. A to joj je baš davalo snagu...

BD1 802- Tragamo za smislom života, kao za nečijom rukom, po glatkom, mrtvom stolu. A ta ruka i onaj čija je ona, nijesu tu. I možda nikada neće ni doći. Oni koji su već prešli pola puta, iz priče koja slijedi , razumjeće što im se desilo; oni koji su tek krenuli na put, shvatiće da je smisao života svaki cilj koji smo sami odredili. Kad kažem „svaki“, onda i mislim tako: svaki! I najmanji cilj, jasno određen, veći je od svih mutnih želja ovoga svijeta.

BD1 803- Svaki čovjek vrlo rano postaje svjestan krajnje neizvjesnosti života.

BD1 804- U istorijskim lomovima, u vremenima nestajanja i stvaranja država, istina nije na prevelikoj cijeni. Ljudi koji znaju činjenice, ne žele da vide njihovo značenje. Život se svodi na jednu dimenziju – za i protiv naše stvari.

BD1 805- Parazitiraju na strahovima građana.......

BD1 806- Figurativna vododjelnica.....

BD1 807- Gledam ih kakvi su i jedni i drugi i mislim da mi ne trebaju ni jedni ni drugi.

BD1 808- Njegova iskrena  priča može da objasni doste stvari....

BD1 809- Nikada vam se neće ponuditi više od „idite ili prihvatite neravnopravnost“

BD1 810- „Čemu toliko obmanjivanje i samoobmanjivanje“

BD1 811- Ne može postojati funkcionalna organizacija ako su temelji loši.

BD1 812- Skinuo mi se teret sa leđa; ili bar sa njihovih.

BD1 813- Još ni danas ne znam što su htjeli da postignu........

BD1 814- „Osnovac“ naš, ne razumije bolje no oni........

BD1 815- Tako sam je i upecao, prvo, što je uopšte nijesam ni lovio, a, drugo, što sam u ...

BD1 816- Nos ima da nanjuška sve što ne valja, sve što miriše na skandal...

BD1 817- Mnogo štošta nijesam shvatao u „njihovom“ ludilu, naravno ne poznavajući osnovne uzroke ove nove pometnje u kući, koji se preda mnom nijesu ni iznosili....

BD1 818- Ove riječi su ga zaprepastile svojom neobičnom otvorenošću (Prije bih rekao njegovom idiotizmu). U prvom trenutku nije mogao ni riječi da nađe.....

BD1 819- Sam sam sebi, još prvog dana svog boravka ođe dao sebi riječ da neću uskratiti sebi zadovoljstvo da vam se svima najebem mile majke, i to na potpuno otvoren način, kad se budemo rastajali. I, evo, oću da to učinim baš sad......

BD1 820- Bolje govorite jer ćete se kajati što nijeste sve kazali.

BD1 821- Izvjesno objašnjenje između mene i njega postalo je neminovno, i nipošto ne bih mogao pristati da odem i da ostavim nešto nejasno.

BD1 822- On je naduti ćifta, ćifta koji ne sumnja, on je banalnost svih banalnosti!

BD1 823- Ni najmanjoj mojoj ideji nije suđeno da se zametne u njihovim umovima ni u njihovim srcima - nikada!

BD1 824- Osmijeh samozadovoljstva otvoreno sinu na njegovom licu, a mrča se sva ozari od radosti.

BD1 825- Zahtijevao je da mu se odaje prekomjerno i nemoguće poštovanje....

BD1 826- U pojedinim trenucima bivao sam veseo, ali bih češće padao u zamišljenost, uostalom, ni sam ne znajući zbog čega.

BD1 827- Ne zaboravite da su uzroci ljudskih postupaka obično mnogo zapleteniji i raznovrsniji nego što ih uvijek kasnije objašnjavamo, i da se oni rijetko jasno ocrtavaju.

BD1 828- Njemu se, kao i mnogima u njegovom položaju, činilo da niko ništa ne vidi, ne sluti i ne razumije.

BD1 829- Po njima, živim bez praktične svrhe....

BD1 830- Čovjek sa takvim željama, da je sreće, već samim tim bi trebao da je dostojan poštovanja svih u familiji. Ali u ovoj su vladali izopačeni kriterijumi. (market)

BD1 831- ........, izgovori svoju šablonsku frazu čvrsto uvjeren da će ona odlično djelovati. Ne seri reče mu ....

BD1 832- Takve goste otpuštate sa olakšanim srcem.

BD1 833- Govorio je deset minuta, vatreno, brzo, ne stižući da izgovori svoje misli, koje su jedna drugu vijale i prestizale.

BD1 834- Osim vas niko drugi me neće razumjeti, a ona najmanje od svih. Ona ništa ne razumije, potpuno je nesposobna da razumije! Da čovjek razumije, treba da ima srce! (Milodarka)

BD1 835- Svi su odjednom počeli od mene nešto da očekuju......

BD1 836- Počinjao bi svaki put ushićeno i nejasno, ništa nije dovršavao i brzo bi se „ladio“

BD1 837- Uvrijeđeno zaćuta, sa izrazom čovjeka veoma prevarenog u svom očekivanju.

BD1 838- Neki put znao je da bude i suviše naivan i nametljiv u svojoj radoznalosti; ali u isto vrijeme bio je čovjek dosta lukav i snalažljiv, a u nekim slučajevima i suviše podmuklo ćutljiv

BD1 839- Neprekidnim odbijanjem načinio ga je skoro svojim neprijateljem. (Kinjaš)

BD1 840- Umalo što nijesam poklonio prijateljstvo toj individui.

BD1 841- Svoje dosadašnje poroke neću da pravdam, na buduće ne smijem ni pomisliti.

BD1 842- No sve ima svoje granice, pa čak i osobine; i kad on odjednom ima drskosti da me u oči ubjeđuje da je...

BD1 843- U iskrenost njegovog uzbuđenja nijesam mogao posumnjati.

BD1 844- Bolje ostati na cjedilu nego biti procijeđen.

BD1 845- Sram i stid me ljuto gone.

BD1 846- Zašto si se podobrio?

               - Da ti bude teže

BD1 847- Donekle je preuveličavala tačnost svojih vijesti o........

BD1 848- Ta obavještenja od njih nijesam mogao dobiti; bilo je samo aluzija, nedovršenih riječi, prećutkivanja i zagonetki.

BD1 849- Kao da je bila osuđena da se o svima brine, da sve zapaža i unaprijed pogađa, a svi ostali samo da gledaju kuda vrane lete?

BD1 850- To samo Bog zna po čemu će se kroz nekoliko godina mjeriti ugled čestitog čovjeka kod njih.

BD1 851- Ona je bila strašna despotkinja; u prijateljstvu nije podnosila jednakost, i nikako nije mogla da se pomiri sa oštrinom i nezavišnošću mojom...

BD1 852- Mnogo čega se ona potajno bojala, što sama nije umjela da iskaže.

BD1 853- Skoro cijele večeri nije ni riječi rekla; zato je neprekidno slušala............ , upravo nije ga toliko ni slušala koliko ga je gledala.

BD1 854- I čak nije nikada ni bio, ako ćemo istinu da govorimo.

BD1 855- Nećete mi vjerovati!

              - Nećemo.

BD1 856- Bolje je biti makar i nesrećan, ali znati, nego srećan, a živjeti... nasamaren.

BD1 857- On mora prstom opipati da bi mogao vjerovati......

BD1 858- Ja vas ne osuđujem, nego govorim da bih rekao svoje mišljenje.

BD1 859- i žao mi je što sam tada ćutao......

BD1 860- Kakva prefinjenost ili, bolje rečeno, u isti mah životinjska grubost njihove sebičnosti, koju „oÑi“ nikako ne mogu kod sebe da primijete.

BD1 861- Stvar se dogodila suviše žurno i čak sa nekim potpuno suvišnim uzbuđenjem, baš stoga što se u našoj kući „sve radilo onako kako se niđe ne radi“

BD1 862- Prijateljstvo i otvoreno mišljenje uglednih i mjerodavnih ljudi baš bi dobro došlo u ovom času, na moju veliku žalost ja takve ljude nijesam imao priliku da upoznam, .......

BD1 863- Sa pijanim suzama priznade...

BD1 864- Samo iz prijatne radoznalosti...

BD1 865- Nije nam ničim bio od koristi ali ima ljudi koje je prijatno viđeti kraj sebe u izvjesnim trenucima.

BD1 866- Prvi put u životu viđeh djelić onoga što se zove strašnim imenom „visoko društvo“.

BD1 867- Nekako mi se činjelo da su se svi ti ljudi tako i rodili da budu zajedno.

BD1 868- Privlačnost finog ophođenja, jednostavnosti i prividne srdačnosti, kako prema najmlađima, tako i prema najstarijima skoro je volšebna. Na um vam nebi moglo pasti da je sva ta prostosrdačnost i blagorodstvo, duhovitost i visoko „lično dostojanstvo“ blistava umjetnička majstorija.

BD1 869- On u njegovom prisustvu osim straha i strahopoštovanja nije mogao ništa drugo da osjeća. (Darko)

BD1 870- Čak bi samog sebe iskreno prezreo kad bi makar i djelić...

BD1 871- Tu je bilo ljudi koji po nekoliko godina nijesu jedan drugog viđali i koji jedan prema drugom nijesu osjećali ništa osim ravnodušnosti, ako ne i gnušanja, ali koji su se sad našli ođe kao da su koliko juče bili zajedno u prisnom i prijatnom društvu 

BD1 872- On se držao prema njemu sasvim hladno, iako je sa zadovoljstvom primao njegove mnogostruke usluge.

BD1 873- Čovjek sa imanjem, istina malo poljuljanim

BD1 874- Umio je da se koristi raznim prilikama da se smjesti pod okrilje visokih osoba i da čuva njihovu naklonost.

BD1 875- Postoji čitava grupa njih koja neobično voli da da sebe ubraja u lične prijatalje velikih, ali umrlih ljudi

BD1 876- Na žalost, nijesam ni slutio takve tančine

BD1 877- On ih je smatrao kao beskrajno niže od sebe

BD1 878- On je vrlo dobro znao da te večeri neizostavno mora očarati goste, pa se pripremao sa nekom vrstom nadahnuća........... „nemoj pit da je ne vrate“

BD1 879- Tada mi ne padaše na pamet da se zainteresujem time

BD1 880- Po djelima njihovim poznaćete ih.

BD1 881- Preblijeđe, ali se još uvijek smješkao svojim izvještačenim osmijehom, pogledujući na ostale, kako će oni primiti

BD1 882- Uvijek se bojim da svojim ........ ne kompromitujem misao i glavnu ideju

BD1 883- Nijesam imao potrebno ponašanje. Moje ponašanje je po njih uvijek naopako

BD1 884- I osjećanje mjere mi nedostaje.

BD1 885- I vrlo dobro znam da je bolje u tim trenutcima da śedim i da ćutim

BD1 886- Kad se uzjoguni i ćuti onda izgleda čak i vrlo mudra

BD1 887- Kako ću samo da započnem s njima razgovor? Kojim riječima treba početi pa da me makar koliko – toliko razumiju?

BD1 888- Po mom mišljenju, ponekad je dobro biti smiješan: ljudi tada lakše mogu da praštaju jedan drugom, pa se lakše i sami smire: jer ne može se sve odjednom razumjeti, nemoguće je početi savršenstvom! Da bi se došlo do savršenstva, mora se isprva mnogo štošta i ne razumijevati. Ako budemo suviše brzo shvatili, lako se može desiti da nećemo shvatiti kako treba 

BD1 889- Ja se za vas bojim, za sve vas i za sve nas skupa. I govorim zato da spasim sve nas, da nam se ne utre trag, tek onako, u mraku, ne shvativši ništa, gložeći se oko svačega i sve proćerdavši. Zašto da iščeznemo i da ustupimo mjesto drugima kad možemo i da ostanemo vođe i starešine? Ako budemo vođe, bićemo i starešine. Postanimo sluge Božje da bismo bili starešina.

BD1 890- I zar je zbilja moguće biti nesrećan? I što su moji jadi i moje nevolje ako sam sposoban da budem srećan?

BD1 891- Tu najednom stade, čisto i sama uplašivši se onoga što je rekla.

BD1 892- Ali samo da je znao koliko je bio nepravičan prema meni u tom trenutku!

BD1 893- U njegovoj glavi je sve već i bilo odlučeno, i uopšte mi nije jasan bio čitav taj cirkus sa muštiklom

BD1 894- Ona je samo čekala trenutak koli je imao sve da riješi

BD1 895- To jutro poče mi pod uticajem teških predosjećanja

BD1 896- To je bio jedan od onih utisaka koji vječno ostaju i čine prelom u životu.

BD1 897- S njima neću da se svađam, ali od ovog časa naši putevi se razdvajaju!

BD1 898- Te slutke stalno slute neku nesreću, svi su već stvorili zaključke, svi gledaju kao da nešto znaju, i to nešto što ja ne znam.

BD1 899- Požale te, i time zadovolje društvenu pristojnost.

BD1 900- Ne čudite se ničemu, nikada, to je, kažu, znak velikog uma, mada može biti i znak velike gluposti. Izaberite sami.      

BD1 701-800

BD1 701- Prema njima se držala sa beskrajnim i u najvećem stepenu otvorenim prezirom.

BD1 702- Ne žurite se, vi ste pred zoru uvijek mnogo bolji...

BD1 703- Skoro svaka stvarnost, iako ima svoje neminovne zakone, bezmalo uvijek nevjerovatna i ne liči na istinu. I, čak, ukoliko je stvarnija, tim manje ponekad liči na istinu...

BD1 704- Branio se sa pedantnom upornošću

BD1 705- Postojala je neka misao jača od svih nedaća, i sveg ovog pakla, koji ne bi ni preživio bez  te misli koja sve obuhvata, koja mi upravlja srcem i oplođava životne izvore misli. A pokažite mi nešto slično toj snazi u današnje doba poroka

BD1 706- I ne plašite me svojim blagostanjem, svojim bogatstvima. Bogatstva imate više, ali snage manje, nema više misli koja sve povezuje; sve je omlitavilo, sve je uvenulo, i svi su uvenuli! Svi, svi smo mi pouvenuli!

BD1 707- Slušajući ga, smiješio se i kao da se spremao da krene, ali nikako nije mogao da se odluči, ili je neprestano zaboravljao svoju namjeru

BD1 708- Reče sa tako neprikrivenom mrzovoljom, pa čak i ljutito, da se začudih, i bi mi nelagodno, ali ništa ne rekoh, samo se pozdravih

BD1 709- Duboko i pohlepno predahnu, baš kao da je zbačio sa sebe neki veliki teret....

BD1 710- Uostalom, kad neko nekoga ne voli, on mu zato još ne mora željeti zlo, zar nije tako.

BD1 711- Koliko je sati? Uostalom, nije potrebno, znam koliko je. Kucnuo je moj čas! Sad je pravo vrijeme.

BD1 712- Priđe sa radoznalim očicama i gledaše u koverat, trudeći se da pogodi o čemu je riječ – A što vam je to? – A što te boli kurac, mrš......

BD1 713- Primače se stolu, ali sa nekom gadljivom mrzovoljom, baš kao da razumijevaše što smo ga zvali.

BD1 714- Iz neznanja se plaše

BD1 715- Prošaputa, kao zgažen tom odlukom

BD1 716- „Posle njih potop“

BD1 717- On je po svojim ubjeđenjima materijalist, ateist, i nihilist.

BD1 718- Potrebna mi je osoba koja će mi najzad reći golu istinu bez ikakve sentimentalnosti i uvijanja. (Pero)

BD1 719- Ni truni, ni truni sažaljenja ne treba se imati prema tim budalama......

BD1 720- Kad već žive taj jedan život, sve treba da je u njihovoj vlasti, a ne da su u vlasti goreg od nji samih. Ko im je kriv što „oÑi“ to ne razumiju, ili ne smiju da razumiju.

BD1 721- Pogled na to sam imao, kao kod osuđenog na smrt, kome je, sasvim prirodno, počelo da izgleda da svi ljudi, osim njega, i suviše malo cijene život, da ga troše suviše nemarno i da se suviše lijeno, suviše nesavjesno životom koriste, te da, prema tome, svi do poslednjeg nijesu ni dostojni života.

BD1 722- Zapitajte ih samo kako svi „oÑi“, od prvog do poslednjeg, shvataju u čemu je sreća? Budite uvjereni da Kolumbo nije bio srećan tada kada je pronašao Ameriku, nego dok ju je tražio. Budite uvjereni da je najuzvišeniji momenet njegove sreće bio možda baš na tri dana prije pronalaska Novog svijeta, kad pobunjena posada iz očajanja umalo nije vratila brod nazad. (i desilo bi se da ga neko „drugi“ nađu, nema odstupanja!

BD1 723- Stvar je u životu, jedino u životu, njegovom neprekidnom i vječnom traženju, a nikako u pronalasku! Ali što vrijedi govoriti.

BD1 724- U svakoj ozbiljnoj ili novoj čovječjoj misli koja se rodi u nečijoj glavi, uvijek ostaje nešto takvo što se nekako drugim ljudima ne može objasniti, pa makar čitave knjige ispisali i makar svoju misao trideset godina objašnjavali. Još uvijek će ostati nešto što nizašta na svijetu neće htjeti izići iz vaše glave, i ostaće u vama zauvijek; pa ćete tako i umrijeti, ne objasnivši možda baš ono što je bilo najglavnije u vašoj ideji.

BD1 725- Ja sam se prije tri godine jednom za vazda zaključao iznutra i potpuni se odvojio od svoje familije.

BD1 726- Mora biti da sam ga dosta namučio. Ali u poslednje vrijeme mi je i vratio milo za drago

BD1 727- Tog momenta mi se činjelo da je već vrijeme da počnem svojom pameću da živim.

BD1 728- I od jutra do mraka jurio je za nekim tuđim poslovima.

BD1 729- stalno su mi dokazivali  da sam za svoju sirotinju sam kriv...

BD1 730- Tako je čovjeka istraumirao da je jednostavno prestao da mi dolazi......

BD1 731- Kažu da je smirenost velika sila, da znate, jedna od najvećih.....

BD1 732- O tome se trebate raspitati kod njega, to je njegov izraz.

BD1 733- Ponosa je bilo u njemu, čak i suviše u tom momentu, čak koliko njemu i nije ličilo.

BD1 734- „Izvolite napolje!“ bez imalo ljutnje.

BD1 735- Jednom riječju, strašan nered. Meni se na prvi pogled učini da su oni oboje, .......... , pristojni ljudi, ali da ih je sirotinja dovela u ovakvo ponižavajuće stanje, u kome nered najzad u klici ubija svaki pokušaj borbe protiv njega i dovodi ljude do žalosne potrebe da baš u tome neredu, koji svakim danom postaje sve veći, nalaze neko gorko i baš kao osvetničko osjećanje zadovoljstva.

BD1 736- Ispriča mi svoj slučaj, uostalom, vrlo običan

BD1 737- Nikad neću zaboraviti izraz njihovih lica

BD1 738- Oduvijek smo bili neprijatelji, no pošto ste vi plemenit čovjek, to sam pomislio da neprijatelja nećete odbiti.

BD1 739- Cio život je pred vama i mnoštvo mogućnosti skrivenih

BD1 740- Najbolji šahista, najoštroumniji od njih, i taj može da predvidi svega nekoliko poteza unaprijed. A koliko je ođe poteza, i koliko nama nepoznatoga.

BD1 741- Tri mjeseca kasnije bilo je sve gotovo, i odlučnost se pojavi, ali usled jedne vrlo čudne okolnosti

BD1 742- Meni će, naravno, na kraju biti svejedno, ali želim da kada budete sudili o mojim postupcima možete jasno da vidite iz kakvog su lanca logičkih zaključaka izašli

BD1 743- I pored sve njegove neljubaznosti

BD1 744- Meni se činio kao bistar čovjek i da mnoge stvari može da razumije, premda ga ono što se njega neposredno i lično ne tiče slabo interesuje

BD1 745- Ja joj ni izdaleka nijesam pominjaom svoja „poslednja ubjeđenja“, ali mi se odnekud čini da ih je slušajući me, ipak naslućivala

BD1 746- Pri odlasku sam mu onako uzgred dao do znanja da i pored svekolike razlike i svih suprotnosti među nama

BD1 747- On mi na to odgovori vrlo mrgodnom i kiśelom grimasom, ustade, dodade mi „trgovinu“, ponašajući se kao da ja od svoje volje odlazim. Pa me prosto izvede iz kuće pod vidom da me iz učtivosti ispraća!

BD1 748- Oni su se morali razići u najgroznijem strahu, iako je svaki od njih nosio u sebi ogromnu misao, koja više nikada nije mogla iz njih biti iščupana.......

BD1 749- Moju konačnu odluku potpomagala je, dakle, ne logika, ne logično ubjeđenje, nego odvratnost.

BD1 750- Neću da odem ne ostavivši odgovor – odgovor slobodan, a neiznuđen, i to ne zbog opravdanja – ne! Ja nemam od koga sem od vas i nemam za što da molim za oproštaj, nego onako, zato što sam tako želim.

BD1 751- I što li samo oće sa tim

BD1 752- Da mi zaslade poslednje trenutke

BD1 753- Ne znaju da će me time samo nesrećnijom učiniti

BD1 754- Što će meni vaša priroda, vaša praskozorja i sunčevi zraci, vaše plavo nebo i vaša prezadovoljna lica, kad je cio taj vaš pir, kome nema kraja, otpočeo time što ste jedino mene oglasili za suvišnog

BD1 755- O, kad bi mogli vašu ljepotu viđeti

                 Toliki prijatelji gluvi za moje oproštaje!

                 Neka umru puni života, nek njihova smrt bude oplakana,

                 I da im prijateljska ruka zaklopi oči!

BD1 756- Ali znajte da postoji jedna krajnja granica sramote u svijesti o sopstvenom ništavilu i nemoći, od koje čovjek dalje već ne može ići, i posle koje počinje da i u samoj sramoti svojoj osjeća neko ogromno uživanje...

BD1 757- Da je do mene stajalo da li ću da dođem na ovaj svijet ili ne, sigurno ne bih pristao ni da postojim uz tako uvredljive uslove.

BD1 758- Ja možda i oću da se koristim poslednjom mogućnošću da nešto činim. A protest je neki put i te kakav pothvat!

BD1 759- Postoji u krajnjim slučajevima jedan takav stepen poslednje cinične iskrenosti, kad se osjetljiv čovjek, ozlojeđen i izvan sebe već ničega ne boji, i kad je gotov na svaki ispad

BD1 760- Zamor, vino i napregnutost pojačavahu nered

BD1 761- Vrlo nevješto je izigravala svoju ravnodušnost kojom je valjda htjela da me uvrijedi...

BD1 762- Govorite sve! Makar jednom u životu nemojte lagati!

BD1 763- Dali su makar jednom u životu poželjeli da učine neku sasvim poštenu stvar, to jest potpuno poštenu bez zadnje misli....

BD1 764- Čuvajte se tih naših domaćih ...... . Ponavljam vam, zločin je i suviše obično utočište za ta nedarovita, netrpeljiva i gramziva ništavila.

BD1 765- Nasmijah se besmislenosti te pretpostavke

BD1 766- Na njenom licu bješe tako mnogo pokajanja i užasa kao da je bila neka strašna prestupnica

BD1 767- „Samo ako je istina, onda je nepravedno“

BD1 768- Budite smjeli i ničega se ne bojte

BD1 769- Bio sam iznenađen njenim iznenadnim ispadom i nijesam znao čemu da ga pripišem...

BD1 770- Često sam htio da progovorim, ali, vjerujte, neki put nijesam znao što da kažem. U nekim slučajevima je još najbolje ništa ne govoriti. To je bio slučaj i tada

BD1 771- Ona, je pametna, mada je luda

BD1 772- Je li vam dosta, ili namjeravate i dalje da ispitujete

BD1 773- Delikatnosti i dostojanstvu čovjeka uči samo srce, a ne učitelji

BD1 774- Lak vam dan želim

BD1 775- To je viši stepen nezavisnosti ličnog dostojanstva

BD1 776- Izgubila pet stotina maraka? Grdna šteta! – A naročito za sirotu ženu, koja živi od svoje muke (Stanka)

BD1 777- Kao što kažu: kad Bog oće nekoga da kazni, on mu najprije razum oduzme.

BD1 778- On, doduše, dok zine, slaže; to mu je slabost.

BD1 779- Priglup čovjek, veoma uzvišenih osjećanja, koji vam svojom bezazlenošću uliva puno povjerenje

BD1 780- On mi je bio jedini prijatelj koji mi je ostao u nevoljama mojim!

BD1 781- Sramota ga je.

BD1 782- Smatram ga za velikog ali propalog čovjeka.

BD1 783- On je takav pred kojim se treba uzdržati i ne govoriti ništa.... suvišno; razumijete li?

BD1 784- On i laže jedino stoga što svoju razdraganost ne može da drži na uzdi.

BD1 785- Šetajući se (neki put i ne znajući đe idem)

BD1 786- Teško bi mi palo kad bih doznao da vi zbog mene osjećate stid ili gnjev? To bi odma bila vaša propast: vi biste se tada odjednom sa mnom izjednačili...

BD1 787- Ne gledajte na mene, ja skoro kao i da ne postojim, i ja to znam. Bogzna što sad mjesto mene živi u meni.

BD1 788- Nikada posle nijesam mogao zaboraviti taj sastanak s njom, sjećao sam ga se uvijek sa istim bolom.

BD1 789- Ko to zna, možda i nije – tiho izgovori, čisto za sebe

BD1 790- Ne pominjite me po zlu.

BD1 791- Ima ljudi o kojima je teško reći nešto što bi ih predstavilo odjednom i potpuno u njihovom najtipičnijem i najkarakterističnijem vidu. To su ljudi koje obično nazivaju „prosječnim“, „većinom“

BD1 792- Ti si to tako želio         

BD1 793- Ličio je na njih, ali u nešto razblaženom stanju

BD1 794- Mimoići ih značilo bi narušiti istinitost

BD1 795- Nema ničeg neprijatnijeg nego biti, na primjer, bogat, iz bolje porodice, lijepe spoljašnosti, obrazovan, inteligentan, čak i dobar, i istovremeno nemati nikakav talenat, ničeg originalnog, čak nikakve nastranosti, nemati nijedne svoje ideje, nego biti potpuno „kao svi“.

                 Bogatstvo je tu, ali nije Rotšildovo; ime je čisto, ali se nikad ničim nije olikovalo; spoljašnost pristojna, ali ništa ne izražava; obrazovanje solidno, ali ne znaš na šta da ga upotrijebiš; tu je inteligencija, ali bez svojih ideja; i srce je tu, ali bez velikodušnosti, itd., itd. U svakom pogledu.

                 Takvih je ljudi na svijetu ogroman broj, čak mnogo više nego što to izgleda. Oni se dijele, kao i svi ljudi, na dvije klase: jedni su ograničeni, a drugi „daleko pametniji“. Prvi su srećniji. Ograničenom „običnom“ čovjeku nije, na primjer, ništa lakše nego da uobrazi da je neobičan i originalan, i da u tom uživa bez ikakvog ustezanja.

                 Trebalo je nekoliko naših gospođica da ošišaju kosu, da nataknu plave naočare i da se nazovu nihilistkinjama, pa da se ubijede da su nataknuvši naočare, odma počele imati i sopstvena „ubjeđenja“. Trebalo je da neko osjeti u svom srcu samo nešto od nekog opštečovječanskog i dobrog osjećanja pa da se smjesta uvjeri da već niko tako ne osjeća kao on i da on prednjači u opštem razvitku. Trebalo je da neko na riječ primi neku misao ili da pročita jednu stranicu nečega bez početka i kraja pa da odma povjeruje da su to „njegove sopstvene misli“, i da su se rodile u njegovom sopstvenom mozgu.

                  Drskost naivnosti, ako se tako može reći. Uvjerenost glupog čovjeka u sebe i svoj talenat.

BD1 796- To je mladić sa zavidljivim i nemirnim željama, a, izgleda, rodio se i sa razdraženim živcima. On je tu nestalnost svojih želja shvatio kao njihovu snagu. Pri svojoj strasnoj želji da se ističe, gotov je ponekad i na sasvim nerazmišljen korak.

BD1 797- Jedan od onih koji reču u sebi pri stupanju u službu: „ Kad već moram biti podlac, onda ću biti podlac do kraja – samo da se postigne cilj“

BD1 798- Ali od nje nije dizao ruke, nego je stvar otezao – „za svaki slučaj“

BD1 799- „Slušala je njegove savjete i bila toliko pametna da ih uvijek od njega traži“

BD1 800- I u greške su stalno padali, računajući, na primjer, i suviše mnogo na oca, i očekujući od njega ono što on nikada i ni na koji način nije mogao dati...........         

BD1 601-700

BD1 601- Živi je dokaz da samopouzdanje koje je apsolutno neophodno za opstanak, može pogrešno da zavede.

BD1 602- Posvetio se životu koji je izabrao.

BD1 603- Sumnje u sebe pogađaju sve ljude da dalekosežnim snovima.

BD1 604- Nema smisla nastojati da se to umota u neku logiku.

BD1 605- Ođe sam usamljeniji nego što sam ikad pomislio da bih mogao da budem.

BD1 606- Ne mogu više da se pozivam na svoje godine, tačnije mladost, da objasnim sebe onako kako sam ranije mogao.

BD1 607- Što sam stariji, tiranija u rukavicama koja se sprovodi nad mojim životom, sve mi je manje razumljiva i manje privlačna.

BD1 608- Nadao sam se da će se nasmijati i razriješiti me obaveze, ali ništa od toga, i po zvuku njegovog glasa, shvatio sam da nije trebalo da se nadam. Oće .......

BD1 609- Činjenica da sam udaljen nekoliko stotina kilometara smirila mi je paniku i svela je na tolerantan nivo.

BD1 610- Shvatiš onda da ako ti je još ostalo malo zdravog razuma, ništa više neće biti kao prije.

BD1 611- A nije potrebna prećerano bujna mašta da se to zamisli............

BD1 612- Toliko toga je moglo i trebalo uraditi, a nije nikad urađeno, i sve se kotrljalo godinu za godinom, stotinu godina.......

BD1 613- Možete ako želite da me optužite, ali po mom mišljenju, promašićete cilj.

BD1 614- Interesantno je da je borba protiv moje ideje dobila ton krstaškog rata.

BD1 615- Sve gledamo sa vrha te planine strasti; nije ni čudo što su sve naše perspektive pogrešne.

BD1 616- Možda je krajnje vrijeme da siđu i vide ono što vide svi ostali u spoljašnjem svijetu.

BD1 617- A taj način, kao što se pokazalo, nije uvijek najpametniji.

BD1 618- Te stvari imaju samo ono značenje koje im ti sam pridaješ.

BD1 619- Nevoljno i neozbiljno sam dozvolio sebi da povjerujem da je ipak moguće....

BD1 620- Nijesam više bijesnio, preostalo mi je samo obamrlo razočaranje, legao sam na krevet sa šuštom u pjacu i gledao u zvijezde... (krah lscg)

BD1 621- Prvi put sam razumio žene u sapunskim operama koje su bile smrvljene u nekim ranijim ljubavnim vezama i nijesu više mogle da dopušte sebi da se ponovo zaljube.

BD1 622- Nikada to sebi na treba da dopuštim, nikada, baš nikada, i bio sam budala, znao sam to tada, kao što sam znao da će mi biti potrebne godine da se oporavim od strahovitog razočarenja zbog takve blizine uspjeha i neuspjeha...........

BD1 623- „NIJESI SE POMOLIO“

BD1 624- Otišao sam na posao to veče i bio bolesno nervozan iako to nijesam htio.

BD1 625- Počeo sam da usvajam izvjesne stavove - ............... koji uopšte nijesu ličili na moje ponašanje kad sam bio mlađi. Svi ovi detalji ne govore sve o tome kako sam ostario, ali ipak nešto odaju.

BD1 626- Deset godina pošto sam ga izgubio iz vida.......

BD1 627- Tako potpuno odgovaram stereotipu ............. koji stari, ali mi nije žao.

BD1 628- Posle izvjesnog vremena prestanete da želite da živite od danas do śutra, i poželite da se obezbijedite za dane koji su vam preostali. (zadužbina)

BD1 629- Više sam volio da budem žrtva tih odluka nego da mi idu u korist, dogod me to nešto mnogo ne košta.

BD1 630- Tu sam bio posmatrač, bez ikakve obaveze da ukazujem na moralne granice.

BD1 631- Hvatam sebe, da ja upravo podstičem ovo stanje.

BD1 632- Sramotno je klonuo.

BD1 633- Kako na psihu može da utiče to što se za cio život vežete za neke stvari koje svi mrze.

BD1 634- Podsjećaju me na pse koji počinju da liče na svoje gospodare.

BD1 635- Mislim da mu ono šetanje pudlice nikad nije oprostio.

BD1 636- Moja prećerana osjetljivost na kritike nalazi se u tome što sam spremniji da podignem mostove i ogorčeno oplakujem svoju sudbinu nego da se brzo rukujem i nastavim sa ...........

BD1 637- Prevazići sve gotovo nepremostive teškoće koje sam sam izazvao.

BD1 638- I na to mislimo tajno i s osjećanjem krivice (jer to nije ono o čemu bi odrasli muškarci trebalo da sanjaju) sve do sledećeg puta.

BD1 639- Sport vam ne dopušta da sanjarite onako kako to čine pisci, glumci ili slikari kada sam imao dvanajest godina shvatio sam da se neću baviti sportom ........

BD1 640- Jedan dio mene se plašio da sve ovo napiše, kao što se jedan dio mene plašio da tačno objasnim đeci što to sve znači.

BD1 641- Budućnost je počela da izgleda toliko loše da mi je nemoguće sjetiti se zašto sam uopšte pomišljao da će biti sjajna, počeo sam opet da se osjećam prijatno.

BD1 642- Cio život mi je bljesnuo pred očima.

BD1 643- Kako biti dobar, i za njih i za sebe. A nikaako.

BD1 644- Ono što se desilo još me više uznemirava: počeo je da mi prija jad koji ...... obezbjeđuje.

BD1 645- Naravno da jedva čekam i kada dođu divljaću kao i oni. Pa ipak ih još ne želim. Oću da odložim zadovoljstvo............

BD1 646- Svi su služili, svi služe, i svi imaju namjeru da služe, i kako onda da se od takvog materijala sastavi...

BD1 647- Na takvo pitanje se ponekad dobija neobično jednostavan odgovor, toliko jednostavan da čovjek takvom objašnjenju čak ne može da vjeruje.

BD1 648- Nema nikakve sumnje da su plašljivost i potpuno odsustvo lične inicijative kod nas oduvijek smatrali kao najglavnije i najbolje osobine praktičnog čovjeka, čak se i danas kao takve smatraju.

BD1 649- Odsustvo originalnosti se svuda, u cijelom svijetu, od pamtivijeka, smatralo uvijek kao glavna osobina i najbolja preporuka poslovnog čovjeka – poslovnog i praktičnog..

BD1 650- Pronalazači i geniji su skoro uvijek na početku svoje djelatnosti (a često i na završetku) bili smatrani u društvu za obične budale.

BD1 651- Počela je da za sve krivi samu sebe i svoj „nesrećni karakter“, što je još povećavalo njene patnje.

BD1 652- Gubila se često, nije nalazila izlaza ni iz najobičnijih situacija i često bi svoje nevolje preuveličavala.

BD1 653- Ali izgleda da je izvjesana tupost skoro neophodna osobina, ako ne baš svakog javnog radnika, a ono bar svakog ozbiljnog čovjeka koji gomila novac.

BD1 654- Ali najvažnije je bilo to što je on čovjek sa velikom protekcijom ............koji ništa nije činio za..........

BD1 655- „Neka mi se skine makar jedno s vrata“, govorila bi kada je trebalo govoriti glasno (u sebi se ona izražavala kudikamo nježnije)

BD1 656- Mirna je kao budala...

BD1 657- Ponekad je postavljala to pitanje, i to, po svome običaju, histerično,

BD1 658- Odma bi joj se sklanjao ispred očiju, a ona bi se posle svog praskanja umirivala. Razumije se, ona je već toga istoga dana uveče postajala neobično pažljiva, tiha, ljubazna i puna poštovanja...

BD1 659- Trebalo bi nas sve pod staklom pokazivati, a mene na prvom mjestu, sa ulaznicom od dva evra.

BD1 660- Sve bi doznavala, samo kad bi razgovor na to navela........

BD1 661- Rijetko je kad bivao u tako radosno uzbuđenom duševnom stanju kao to veče.....

BD1 662- Slušao me je, a dugo nije mogao da razumije ni riječi... (Mihailo)

BD1 663- Tema razgovora koji se vodio kao da nije svima godila: razgovor je počeo........

BD1 664- I nijesam se obazirao na utisak koji činim na druge.....

BD1 665- Svaka nezgoda i neuspjela stvar izaziva kod njega smijeh, pa skoro ushićenje.

BD1 666- „oÑi“ mrze narodne običaje, istoriju, porijeklo, sve........

BD1 667- Uzeli su jedan poseban slučaj pa su iz njega izveli opšte pravilo......

BD1 668- Imala je jednu naročitu crtu, koja se sastojala u neobičnoj naivnosti pažnje, s kojom bi slušala ono što je interesovalo, i s kojom bi odgovarala kad bi joj se pri tom obraćali pitanjima.......

BD1 669- Po mom mišljenju, to je bio težak razgovor i bolje bi bilo da se uopšte nije ni poveo.

BD1 670- Sve su to još đeca, to jest baš u ono doba u kome najlakše i bez otpora mogu podleći uticaju izopačenih ideja.

BD1 671- Ima takvih ideja, ima visokih ideja o kojima ne treba ni govoriti, jer obično kod „oÑi“-h izaziva smijeh.

BD1 672- „Ovo je nekakav vrlo čudnovat svijet“

BD1 673- Hvala Bogu! Hvala Bogu! – ponavljaše............ , ni sama ne znajući čemu se raduje.

BD1 674- S vremena na vrijeme dolazila mi je volja da odem nekud, da se sasvim izgubim odavde,

BD1 675- I neka, neka me ođe svi zaborave. To mi je i potrebno, čak bi i bolje bilo da me nijesu uopšte ni poznavali.

BD1 676- Kad bi ovo bila samo jedna vizija u snu. Uostalom, zar i nije svejedno da li si u snu ili na javi?

BD1 677- No posle nekoliko trenutaka počeo sam se nemirno osvrtati oko sebe; ta prva vizija mogla je biti vjesnik i prethodnik neke druge vizije. To će sigurno tako biti. Razmišljao sam ulazeći na stanicu..........

BD1 678- Bio je na izgled prilično skroman čovjek srednjih godina, to jest od onih koji niđe nikog ne poznaju, niti ih ko zna.

BD1 679- Ona se i ne okrenu, kao da joj je savršeno svejedno ide li ko za njom ili ne.

BD1 680- U licu te žene uvijek je bilo za mene nečeg što me je mučilo. Imao sam osjećanje beskonačnog sažaljenja.

BD1 681- Kad bi ko, voleći jednu ženu više od svega na svijetu, ili predosjećajući mogućnost takve ljubavi, najednom ugledao nju na lancu, iza gvozdene rešetke, pod udarcima čuvara – taj bi utisak bio donekle sličan onome što sam tad osjetio.

BD1 682- Jednom riječju, stvar se svršila kao i obično.

BD1 683- Dobači jedan pakostan podsmijeh, sa izrazom likujućeg „bogatog“ čaršlije.

BD1 684- Bio sam izveden na čistinu, izobličen, demaskiran.....

BD1 685- Kukavica je onaj ko se boji i bježi, ali ko se boji, ali ne bježi, taj još nije kukavica.

BD1 686- U trenucima velikih radosti ona bi se uvijek rastužila, ni sama neznajući zašto...

BD1 687- Mnogo je u toj familiji nerazjašnjenih stvari; ima i mnogo spletki; ali dok jedni ništa ne znaju, drugi, opet, ne umiju ništa da objasne.

BD1 688- To je s njene strane sasvim nečasno bilo, to jest, u najmanju ruku; sa nekim naročitim namjerama.

BD1 689- Znaš, valjda, kakve sve ličnosti nju sad posjećuju, i traže tu „čast“ da se s njom upoznaju.

BD1 690- A što je glavno, sve te familijarne katastrofe, ili još bolje rečeno prljavštine, ne zna čovjek ni kako da ih nazove.......

BD1 691- To njeni pričaju kao neku pretpostavku.....uostalom, dosta odličnu pretpostavku.

BD1 692- Bjehoh nekako sasvim ravnodušan prema toj ponudi i smatrao sam da i ne treba tome pridavati nikakav značaj......

BD1 693- Što se tuđiš od mene.

BD1 694- Ako je i bilo izvjesne uglađenosti u pokretima i govoru, to je moglo biti samo spolja; u duši se ti „ljudi“ nijesu mogli izmijeniti.

BD1 695- „oÑi“ vam to nikada neće reći, ali to treba znati viđeti.

BD1 696- Kako vidim, premalo su tim putem dosad išli, još su početnici.

BD1 697- Ođe ljude veoma interesuju naši odnosi, vi to možda ne znate.......

BD1 698- Jedan od onih s kim je vrlo prijatno imati posla, i svejedno kakav taj posao bio......

BD1 699- Ali to sam tek kasnije doznao; u tom trenutku pažnja mi nije bila budna.

BD1 700- Bio sam u svom običnom „večernjem“ stanju... 

BD1 501-600

BD1 501- Ali ja sam barem bio iskren i samim tim mnogo pozvaniji od mnogih koji su tamo došli.

BD1 502- Ja sam im na neki način zavidio na njihovoj ravnodušnosti.

BD1 503- Bio je više nego beskoristan.

BD1 504- Mi svakog dana ulažemo sate, svake godine mjesece, a u životu godine u nešto nad čime nemamo nikakvu kontrolu.

BD1 505- Možda nemam ideju za sebe, ali imam velike ideje za vas.

BD1 506- Kada je razočaranje odavno nestalo.

BD1 507- Mogućnosti za pogodbe su bile velike i komplikovane.

BD1 508- Iako bi mi bilo na tom fakultetu diplomirati isto tako lako kao proslaviti rođendan: (samo se izvjesno vrijeme motaj tuda i to će se desiti.).......ručak u galeon sa kotoranima....

BD1 509- Postao mi je teret koji više nijesam mogao da nosim, ali teret koji mi se činio da ga se nikad neću osloboditi.

BD1 510- Učtivo se nasmiješio kada su nam se pogledi sreli i pokušao da nađe svoje ruke u gužvi da bi ih podigao i zatapše sa oduševljenjem koje sam sumnjao da osjeća.

BD1 511- Kao da sam bio opijen nekom dobroćudnom drogom koja podstiče idiotiju.

BD1 512- Imao sam neki osjećaj kao da sam postigao najviše od onoga što sam ikada poželio da postignem u ..........

BD1 513- Imao sam dvadeset dvije godine, a budućnost mi je izgledala .......

BD1 514- Svaki put kada sam postajao nestrpljiviji nego što je to dobro za mene.....

BD1 515- Na smrt su mi dojadili moj posao, moja neodlučnost, i ja sam. Ali upravo kada je počelo da mi se čini da su rupe u mom životu prevelike da bi se mogle začepiti, pa čak ni.....

BD1 516- Godinu sam živio sa toj idejom.

BD1 517- Znao sam da će se to dogoditi, ali sam ipak sebi dopuštio da se nadam: mučio sam se zbog toga svakog dana......

BD1 518- Mislim da je preostalo više kovača nego nas pravih ..........

BD1 519- Bilo je istine u toj njenoj ironiji.

BD1 520- Duboko u sebi mislim da sam se još nadao da će promijeniti mišljenje.....

BD1 521- Neki su rekli da je novac u pitanju, ali meni se više sviđalo da im ne vjerujem.

BD1 522- Znao sam da talase žestoke, iscrpljujuće depresije koji su me pogađali nijesu izazvali  (ni on ni oni). Oni su bili u vezi sa nečim drugim........

BD1 523- Izuzetno su maštoviti u pronalaženju načina da izazovu tugu kod svojih.....

BD1 524- Uvijek kad pomislite da ste predviđeli najgore što se može dogoditi, „oÑi“ se pojave sa nečim novim.

BD1 525- Nekako sam se u to vrijeme izgubio i ostao izgubljen sledećih nekoliko godina.

BD1 526- Sve što je u meni trulilo ko zna koliko godina izašlo je napolje prvi put.

BD1 527- U tome ima jezive i zastrašujuće ironije.

BD1 528- Kako ne možete da vidite predznake na sve strane?

BD1 529- Na kraju sam shvatio da mi jednostavno nije važno koliko stvari loše idu.

BD1 530- Ima beskrajno mnogo načina da se vođstvo pretvori u poraz.

BD1 531- Imao je istu sklonost da pomalo pušta život da ide niz vodu, istu konfuziju pitajući se što sa njim da radi.

BD1 532- Posla do kojeg mi je zaista bilo stalo – prosto nije bilo.

BD1 533- Gurnuo me je preko ivice i ponekad ne znam da li da mu za to budem zahvalan ili ne. (Zoran i Puro Lscg)

BD1 534- Tako sam prijatno dokoličario.

BD1 535- Moj neodređeni patriotizam primorao me je da budem honorarni navijač te opcije.

BD1 536- Privremen posao koji je potrajao .... godine, baš kao sve u što sam upao iz letargije ili slučajno ili u panici izgledalo je da traje mnogo duže nego što bi trebalo.

BD1 537- Mnogi od njih nijesu to znali, a uostalom zašto bi to i trebalo da znaju.

BD1 538- Bili su ona ljudi koju mi ostali ne razumijemo, niti se s njima identifikujemo.

BD1 539- Volim da zamišljam da imam odgovor na sve situacije, ali ova se, izgleda opire svim objašnjenjima.

BD1 540- U drugoj polovini sezone bio je besmisleniji nego inače.

BD1 541- Oklijevao sam, premda je bio dobro društvo, a i rijetke su prilike da sa jednim ......opsjednutim čovjekom popričam o razlikama između njegove i moje opsesije.

BD1 542- Nijesam ni pokušao da joj kažem da smo mi uvijek ovakvi.

BD1 543- Mnogi moji ispadi su bili podržani alkoholom (ali ne i podstaknuti alkoholom)

BD1 544- Taman sam počeo da dopuštam sebi izvjesnu nadu – što je uvijek ludost, pogotovo kada su „oÑi“..........

BD1 545- To je zasigurno moje najgore veče i novi pad u već zakovanom odnosu sa njim plus pride i sa njim.

BD1 546- Dio toga činila je moja vlastita latentna depresija, koja je stalno tražila način da izbije i kojoj se sviđelo to što sam čuo od (...)

BD1 547- Kao po običaju očekivao sam (ni sam ne znam od koga) da stvari neće ostati loše zauvijek, da jeste moguće da se stanje promijeni, da serija poraza ima kraj. (ali kad bi to moglo kako, a da se ja ne mijenjam. E ne može)

BD1 548- Izgledalo je da neki ponori zaista mogu da budu trajni, da neki ljudi, nikada ne mogu da nađu put iz soba u koje su se zaključali.

BD1 549- Te večeri i sledeća dva dana činilo mi se da smo načeli previše bolnih tema.

BD1 550- Predugo sam puštio stvari da idu kako idu, da bi se ikada nešto ispravilo; vratilo mi se osjećanje, ovoga puta mnogo dublje i mnogo strašnije, da ćemo zauvijek ostati lancima vezani i ja i đeca za ovu sredinu, a na taj način i za ovaj mizerni poluživot ako, .............

BD1 551- Znao sam da ona u stvari ne razumije tu vrstu bola, a i nemam snage da joj ga objasnim; jer ta ideja,........

BD1 552- To su bili potpuno razočarani ljudi koji nijesu mogli da smisle bolniji način da izraze svoje gađenje nego da nam okrenu leđa.

BD1 553- To je, u stvari, bio vid samosakaćenja.

BD1 554- Iakoje bilo teško tačno odrediti, što traže.....

BD1 555- Neki su vikali, da se vratimo „okle smo došli“, drugi su se jednostavno praznili od nejasnog ali stvarnog bijesa.

BD1 556- Otišli su, činjelo se oprezno zadovoljni.

BD1 557- Svaki gubitak donosio mi je gorko kajanje, ali nikad zadugo.

BD1 558- Narod je rijetko mogao da izmijeni potpuno tonus svog života kao što su to mogle vođe, i svaki put kada su „novog“ doveli mogli su sanjati veće snove nego što je predhodni ikad dopuštao, ali se sve i završavalo na tim snovima.(tada sam bio sklon više da vjerujem Milušinom „nikad neće ođe bolje bit“, nego svim njihovim .......)

BD1 559- Pomalo je bio od onog svijeta, član generacije koju nijesam razumio.

BD1 560- Pošteno je reći da smo prvih mjeseci naše veze, imali probleme (koje sam ja izazivao), i mislim da nijedno od nas nije vjerovalo da će ta veza potrajati.

BD1 561- Rekla je da bi voljela da dođe ponovo. To žene uvijek kažu i to obično znači da bi željele da odu u nekom drugom životu, čak ne ni u narednom već u onom posle toga. (Jasmina)  

BD1 562- Ne bih volio voditi svoju đecu dok ne bi bili dovoljno stari da požele da idu.

BD1 563- Jedan od onih razgovora koji me je posle progonio neđeljama, mjesecima.

BD1 564- Uskoro sam otkrio da jedini način da osvojim svu ........ teritoriju za nas jeste da krenem u neku vrstu tajnog rata, uvjeren u to da kada dođe do .......... mogu durenjem i gunđanjem da nadmašim svakog pretedenta na tron ......

BD1 565- Podsticao sam svaki djelić bijednog osjećanja dok nije dobilo monstruozne, zastrašujuće proporcije, ponašao sam se ružno da bih dokazao nešto, i neizbježno je došlo do svađe.

BD1 566- Posle nekoliko mjeseci tog „čupkanja lišća i tucanja kamena“, pukla je neka vrsta poklopca, izgubio sam i poslednje trunke onog lažnog optimizma u vezi sa izvlačenjem iz zbrke, koji me je držao u predhodnih nekoliko godina. (idem doma)

BD1 567- Kao što je slučaj sa većinom depresija koje pogađaju ljude srećnije od većine drugih ljudi, i ja sam se stidio svoje depresije jer nije bilo ubjedljivog razloga za njeno postojanje; samo sam osjećao kao da sam neđe ispao iz šina.

BD1 568- Nijesam imao pojma u kom trenutku se to moglo dogoditi.

BD1 569- Znao sam da sam osuđen na život u nezadovoljstvu; moji talenti, ma kakvi bili, stalno su bili nepriznati, moji poslovi su pretrpljeli brodolome zbog okolnosti koje su bile potpuno van moje kontrole. A pošto sam to bez ikakve sumnje znao, nije jednostavno imalo nikakvog smisla popravljati situaciju potragom za nekim sitnim poslom koji bi me podsticao...........

BD1 570- To zaista nije bila budućnost u koju bih gledao sa mnogo poleta, to što mi „oÑi“ nude..........

BD1 571- To je vrijednost instikta stada, previše srećni da bi osjećali gubitak identiteta koji gomila traži.

BD1 572- Stomak mi je zavijao a tijelo malaksalo pri pomisli na predstojeće emocionalne napore.

BD1 573- To je bio prvi trenutak u mom životu kada sam bio tako uzbuđen da nemam pojma što sam radio, i za nekoliko trenutaka ništa nijesam vidio.

BD1 574- Depresija sa kojom sam živio tokom ta četiri mjeseca, spakovala se i počela da odlazi to jutro, i već to veče sam se osjećao bolje. (stanovanje u kuhinji)

BD1 575- Jedan dio mene vjerovao je u to da mi je život blagosloven i vrijedan življenja – da je pun značenja koja treba ...........

BD1 576- Često sam pokušavao da otkrijem zašto je bilo tako ......

BD1 577- gotovo divljački nesentimentalan.

BD1 578- doduše to nije mjesto đe će se ikad pojaviti suze u očima ili istinski oproštaj.

BD1 579- Radost  koju osjećamo u takvim prilikama nije proslava tuđe, već naše sreće.

BD1 580- Bio sam dio saveza, kao što je savez dio mene; i kažem to potpuno svjestan da su me eksploatisali, ne obraćajući pažnju na moje stavove, i time me omalovažajući, stoga moja osjećanja...........

BD1 581- Jedina razlika između njih i mene, po njima će biti u tome da sam ja uložio više sati, godina, decenija nego „oÑi“ (koji su se zalagali za isto) . Ali zato ću bolje razumjeti taj dan i slađe uživati što sunce još sija kada se svega toga sjetim.

BD1 582- „Nemojte, molim vas, sve da mi uzmete“ – takvo je popustljivo samosažaljenje modernog slobodnog........

BD1 583- Moji prijatelji i moja porodica nikad nijesu upoznali nekog luđeg od mene; oni su zaista ubijeđeni da sam maksimalno opsjednut .......... . Ali znam da ima ljudi koji bi moju privrženost smatrali nedovoljnom......

BD1 584- Ljudi poput mene su opsjednuti bez imalo straha ili sumnje u sebe.

BD1 585- Evo nekoliko stvari koje ni njegovi najbliži nijesu znali o njemu.

BD1 586- Ta draž polako je izbila s godinama, ali je svejedno moćno privlačna.Sviđa mi se pomisao da me ljudi zapamte.Ta činjenica da sve moje bivše i drugi ljudi sa kojima sam izgubio kontakt i možda se čak i nikad nećemo ponovo viđet, sjede ispred svojih televizora i pomisle, na tren ali svi u isto vrijeme – ON – samo to, i srećni su ili tužni zbog mene.

BD1 587- To što sam pokisao do gole kože, nije mi izgledalo kao previsoka cijena za to popodne. Naročito kada se uporedi sa katastrofalnom alternativom ostajanja kod kuće.

BD1 588- Moja moć samoanaliziranja ođe me je potpuno iznevjerila. „Od 6 ništa, kladionica nije za mene“

BD1 589- Postojao je čitav komplet neshvatljivih pravila koja niko nije razumio.

BD1 590- Ništa im nije bilo teško.

BD1 591- U međuvremenu su gosti postali pokorni i naivni idioti.

BD1 592- Koga se to tiče? Samo nas.

BD1 593- To je izvanredno, to što znate da u svemu tome imate ulogu koju treba da odigrate, ..

BD1 594- Iako su takve večeri neizbježno rijetke, postoji ono moćno osjećanje da ste tačno na pravom mjestu i u pravo vrijeme.

BD1 595- To se često dešava kada vam ide dobro, a u suštini to ne daje mnogo razloga za nadu jer se takva „publika“ gubi kada vam krene loše.

BD1 596- Ali kada sam im to predložio, oni su me samo pogledali i nasmiješili se......

BD1 597- Čini mi se da oni još misle da sam svako veče „koma“, i da ne radim ništa drugo .....

BD1 598- Moje sanjarenje je ponekad toliko živo da........

BD1 599- Ne mogu ni da zamislim kako neko uopšte može da izdrži tu vrstu poniženja. (Savović kod Mija kamataša)

BD1 600- Cijela prokleta stvar je u tome: moraš da se predaš životu koji si izabrao. A jesam ga izabrao – većina ljudi ne uradi ni to, nego i to urade drugi za njih. 

BD1 401-500

BD1 401- Samosažaljenje me je cijelog preplavilo.

BD1 402- To nije bio prvi, a svakako ni poslednji put u životu da mi je mrak samosažaljenja potpuno potisnuo svako osjećanje logike.

BD1 403- Niko koga ja poznajem nije mogao da se sjeti ničega u vezi sa njim, oni koji su znali nije su bili u vezi sa mnom.

BD1 404- Televizija je još bila luksuz, a ne potreba.

BD1 405- Glupo je i neoprostivo staromodno razmišljati o cijenama iz tog perioda.....

BD1 406- Ne samo da je bio mali već i drzak, što je baš bila nesrećna kombinacija u par slučajeva...........

BD1 407- Postojala je mračna mogućnost da dobijem dobre batine......

BD1 408- Njegova verzija događaja je arhetipski muška: bila su nekolicina protiv njega jednoga; bio je mali, a oni ogromni, i tako dalje. Moglo ga je napasti i dijete iz obdaništa, ali njegovo sjećanje bi ga sigurno zaštitilo od bilo kakve sumnje da je slabić.

BD1 409- Kako da izraziš bijedno osjećanje kad te ljudi ćeraju svo vrijeme da se smiješ.

BD1 410- Moja podrška postala je usamljenički posao.

BD1 412- Više od svega bilo mi je potrebno mjesto đe bi mogla da se doživi neka neodređena tuga, đe mogu da mirujem i brinem i budem utučen; mučile su me tužne misli............

BD1 413- Ja nijesam bio tamo. Nije mi bilo dopušteno......

BD1 414- Nije se pojavio iako je obećao, i još sam nesrećan zbog toga, iako je od tada prošlo dvades godina.

BD1 415- Tako je ispadalo da nijesam bio niđe sa svojom generacijom đe je trebalo da budem. Sve sam propuštio.

BD1 416- Publika je poluđela i imala je sva prava da to uradi.

BD1 417- Roditeljstvo je trka na duge staze, a ne sprint.

BD1 418- Bio je bukvalista kao bilo koji centarhalf Iskre. (Žabe)

BD1 419- „oÑi“, Predstavljaju bića sa najmanje predaka na svijetu; rađe bi pripadali nekoj drugoj zajednici u svijetu. Svi narodi imaju nešto zbog čega bi se isplakali u kafani, imaju pjesme za pjevanje, stvari koje su im na dohvat ruke da ih zgrabe i stisnu kad im dođe, ali „oÑi“, „oÑi“ nemaju ništa – bar ne ono što žele. Odatle potiče fenomen ruganja porijeklu, pri čemu se prošlost i zaleđina izmišljaju i naduvavaju tako da stvore prihvatljiv kulturni identitet. Preci su im u ratove išli ka u svatove da bi danas ti dajoguzi bili slobodni i imali državu, a „oÑi“ je prodaju za večeru u boljem restoranu.

BD1 420- I moja sestra je imala problema sa svojim periferijskim porijeklom, ali je krenula drugim putem: kada je počela da izlazi u PG počela je i da govori kao.........

BD1 421- Izgledalo je kao da se pitaju, dali se njoj desila tragedija ili sam ja imao sreće.

BD1 422- Posleratnim osnovcima izgledalo je da im ne pripada ni jedna od raspoloživih kultura, i morali su brzo da se uhvate za neku.

BD1 423- Bila je prva i najbolnija od mnogih sličnih blamaža koje su slijedile.

BD1 424- Što je nesrećna geografska činjenica za koju bih dao sve na svijetu da je promijenim.

BD1 425- Pretpostavljam da sam vrlo živo uspio sebe da ubijedim i u svojoj glavi pretvorim....

BD1 426- Zapamtio sam tu stvar onakvom kakva u stvari nije bila: to mi sada izgleda kao prava izmišljotina.

BD1 427- Kad o tome sada razmišljam, uloga njena u svemu tome izgleda sasvim nejasna.

BD1 428- Vikendom smo izvodili čudnu malu parodiju pristojnog bračnog para.

BD1 429- Ko želi da bude stalno ono što jeste? Ja sam prvi poželio da ne budem više ,,kloponja“ (operacija)

BD1 430- Do tada su moje mogućnosti za plašenje ljudi bile ograničene, znao sam da se „grešni“ radnici ne klone zbog mene; to je bilo zbog nas, ja sam bio dio nas, ali je ....

BD1 431- U takvim situacijama đeca snose veću odgovornost nego što mogu da prihvate ili razumiju.

BD1 432- Njegova neartikulisanost bila je legendarna i autentična.

BD1 433- Nekako se nijesam dao upakovati, možda poslednja ........ takve vrste.

BD1 434- Bojim se da nikad neću razumjeti što im ona znači.

BD1 435- Dobio sam neriješen rezultat kome sam se kukavički nadao........

BD1 436- Nema potrebe da kažem da nikad nijesam čuo za njega.

BD1 437- Savršeno je hranio njegovu pohlepnu želju za samoobmanom, podjednako kao i moju. (Zoran N.)

BD1 438- U jednom kratkom periodu, postigli smo zadovoljavajuću simbiozu. On je želio ..... , a to sam želio i ja, tako da je on neko vrijeme mogao da mi priča šta je god htio. 

BD1 439- Pogledali su me i zavrćeli glavom (ali kada ............. ponovo su se okrenuli da me pogledaju)

BD1 440- Trebalo mi je još nekoliko godina da to otkrijem.

BD1 441- Po principu nema radosti bez bola, ako nijesam patio ili plakao, jednostavno nijesam mogao da uživam niti vjerujem u bolja vremena.

BD1 442- Moglo se viđeti da su shvatili besmislenost svojih napora.

BD1 443- Kako se približavao kraj sezone pripremao sam se na tugu koja će me, znao sam, cijelog obuzeti, (to je bilo neko moje lično Bjelopavlićko – Rovinjsko ludilo)

BD1 444- „Vrati to“, rekao je njegov otac, ali samo zato da ne bi ispao slabi otac koji ništa ne kaže, ne očekujući nikakav uspjeh.

BD1 445- Prvi, ali svakako ne i poslednji put, počeo sam da vjerujem da njihovo raspoloženje i sreća na neki način odražavaju moje stanje.

BD1 446- Kada bih uopšte na nju i pomislio, tu ženu sam posle te scene koju mi je priredila jednostavno smatrao neprijateljem. (Bebu)

BD1 447- To nije bilo tako lako objasniti, i obojica smo nastojali da što duže izbjegnemo da pomenemo što se dogodilo, ali takav način mi se nije dopadao..............

BD1 448- Nikada ga nijesam pitao o njoj; moja slika o njemu bila je stoga čudno nedovršena.

BD1 449- Bio sam gurnut u svijet zamišljen i dovršen bez mog učešća.

BD1 450- Tako je jedan veliki i značajan dio mog života bio potpuno i mirno odvojen od drugog, kombina savršeno stvorena za proizvodnju laži, samoobmane i šizofrenije u konfuznoj glavi.

BD1 451- Mrzio sam da se prema meni ponaša zaštitnički.

BD1 452- Mislim da sam dobijao ono što zaslužujem.

BD1 453- Onda neka bude tako; bar sam probao.

BD1 454- Dostini prvi ritual inicijacije, tada, predsatavljao je prelazak sa kozije staze na asfalt.

BD1 455- Rituali inicijacije se više zatiču u romanima ili filmovima nego u stvarnom životu, pogotovo u stvarno životu malog mjesta. Sve stvari koje bi trebalo da me izmijene – prvi poljubac, gubitak nevinosti, prva tuča, prvo piće, drogu nijesam probao – izgledalo je da se dešavaju; nije tu bilo nikakve želje, a svakako ni bolnog procesa, kao da su te odluke donošene mimo mene, a možda sam zato iz tih svih formirajućih iskustava izronio potpuno neoblikovan.

BD1 456- ... već zato što niko drugi ne bi ni želio da dođe da nema njih.....

BD1 457- Moraš obezbijediti dobru „igru“, nema više improvizacije, neuspjesi se više ne tolerišu, niti ima opravdanja za njih.

BD1 458- Nijedna od žena sa kojima sam bio, nije bila posebno impresionirana mojim ponašanjem. Više sam pridavao značaja svojim porocima nego njima........

BD1 459- Lako se zaboravlja da možemo da biramo......

BD1 460- Kažite razumnoj ženi da volite piće i kocku i čućete prilično trezveno mišljenje o muškarcima.

BD1 461- Imao sam sreću (to je zaista bila sreća, siguran sam) da sam se vrlo brzo sam sebi zgadio.

BD1 462- Žene kažu „Da“ muškarcima koji kažu „Ne“

BD1 463- Postoje tipovi koji ne osjećaju potrebu, a ni želju da sagledaju svoju agresivnost. Ja sam bio jedan od takvih.

BD1 464- Sada osjećam da moram da odbranim vjerodostojnost svojih sjećanja.

BD1 465- Što te događaje pamtim može se razumjeti, ali ne mogu da objasnim zašto se sjećam nakih drugih posve nebitnih stvari ili će i one naći svoje mjesto kada za to dođe vrijeme, jer sam sve više vjerovanja da mi se ............

BD1 466- Ali kako to da ja pamtim, a ne on?

BD1 467- Znam koliko sam dosadan, koliko uvrnuto mora da izgledam, ali sada ne mogu mnogo toga da promijenim.

BD1 468- Meni su ta dva događaja sada postala povezana i dopunjavaju se u nekoj novoj i različitoj cjelini.

BD1 469- Možda je sjećanje opsjednutog kreativnije nego kod običnih ljudi. Opsesija zahtijeva zavidnu mentalnu vitalnost.

BD1 470- Osjećao sam se u duši bolje nego ikada.

BD1 471- Zbogom svemu tome.

BD1 472- Bio sam u školi 197., ali tek onako.

BD1 473- Posle toga uslijedila je „čistka“. Zamijenio sam jednu grupu „prijatelja“ drugom. (primanja u SK)

BD1 474- Izolovao sam sebe od mnogobrojne porodične grane,

BD1 475- Bilo mi je neobično da posmatram mladu verziju sebe samoga,......

BD1 476- Za sport nijesam bio udren, i u čemu bih se drugo u toj sredini mogao izgubiti (kada knjige postaju težak posao i prije nego što se djevojčice otkriju kao centar pažnje) ako ne u kocki. (od 11 godina)

BD1 477- Život je trebalo da počne, pa je ........ morao da ode.

BD1 478- Ponovo sam bio na početku, glupavo se nadajući uspjeha ..........

BD1 479- Ali to se pokazalo znatno teže nego što sam zamišljao.

BD1 480- Otišao sam kući s osjećanjem da sam prevaren.

BD1 481- Preznojavao sam se, psovao i osjećao onu staru vrišteću frustraciju bez koje sam tako lijepo živio.

BD1 482- To nije jedini primjer njegovog nastojanja da prisvaja sve što se dešava u njegovoj blizini.

BD1 483- On zaista nije bio samokritičan.

BD1 484- Njegova je želja bila tolika da je izgleda uspio na mišiće da........

BD1 485- Uvijek su bili suviše sumorni, suviše sumnjičavi prema svima koji su imali svoju ličnost – ali nijesu željeli to da priznaju.

BD1 486- Završena  je bila stvar. Čak ni moje loše ocjene, poluodgovori na prijemnom ispitu i beznadežno mutavi usmeni ispit nijesu spriječili moj prijem.

BD1 487- Posjedovao sam neku vrstu uličnog kredibiliteta.

BD1 488- Prosto ste morali da osjećate toplu, zaštitničku naklonost prema njima.

BD1 489- Tu sam mogao ponovo da izmislim samog sebe, samo da sam bio dovoljno bistar; mogao sam da se otresem svega onoga.............

BD1 490- Poslužio mi je istovremeno kao oslonac i kao sredstvo za usporavanje.

BD1 491- Uspio sam, u stvari, da obezbijedim da me potpuno zaobiđe bilo kakva privilegija koju obrazovanje na fakultetu može dati svojim korisnicima. Pošteno rečeno, plašio sam se tog mjesta, plašio sam se gubitka slobode, a .................. , bio je način da sa tim izađem na kraj.

BD1 492- U stvari, nikad do tada nije mi palo na pamet........

BD1 493- Kao kod većine stvari koje djeluju samo ako se u njih vjeruje.

BD1 494- Moja veza – prva, duga, ostajanje -  preko -  noći,........

BD1 495- Nešto malo je znala o ....... , to znanje je napabirčila van udžbenika....

BD1 496- Istina je da mnoge od nas određuje samo broj i mjera naših interesovanja. Neki momci imaju više ploča nego drugi (kao ...), a neki znaju više o fudbalu (kao ...); neki se interesuju za kola (kao ...), a neki za ..... (kao ...). Mi imamo strasti umjesto ličnosti, predvidljive i nezanimljive strasti, strasti koje nas ne odražavaju niti nas obasjavaju.

BD1 497- Počeo sam da se osjećam loše zbog svoje prethodne ravnodušnosti.

BD1 498- I posle toliko godina ja se još uvijek stidim zbog svoje nespremnosti, svoje nesposobnosti da izađem na kraj sa (....), a stidim se dobrim djelom zato što sam svjestan da se nijesam nimalo promijenio.

BD1 499- Kada sam opisao ..... kao sredstvo za usporavanje razvoja, mislio sam upravo na to.

BD1 500- To je smiješan proces, svi znaju što će se dogoditi, a niko ništa na tome ne radi.  

BD1 301-400

BD1 301- Nama je onoliko godina koliko se starim osjeća naš duh, naše srce, a u nekim prilikama je sijeda kosa stvarnija neistina no što bi to bila prezrena korektura. U svakom slučaju čovjek ima pravo na svoju prirodnu boju kose.

BD1 302- A sada ja idem, ...... ti ostani; i tek kad me više ne budeš vidio, pođi i ti.

BD1 303- Mislite li, da ikada može postići mudrost i pravo muško dostojanstvo onaj koga put ka mudrosti vodi kroz čula?

BD1 304- Kada sam mu rekao, nijesu mu se ni izmijenile crte lica, podigao je samo malo glavu, kao kad uzgred doznajemo nešto što nas se i ne tiče.

BD1 305- On je bio daleko od toga da ometa izmirenje, to je nekom drugom odgovaralo ne i njemu... (Lav)

BD1 306- Onaj koji najviše voli, taj je pobijeđen i mora patiti, veoma rano sam od života primio tu prostu i oporu pouku. Bio sam takve prirode da sam tačno bilježio takva iskustva, zapisivao ih, takoreći, u duši, i u izvjesnom smislu i uživao u njima, ali se lično nijesam po njima upravljao, niti sam imao praktične koristi. A i to mi je bilo urođeno da sam ovakve pouke cijenio kao mnogo važnije i interesantnije od onih znanja koja su mi naturali u školi.

BD1 307- Kao da ga nije tištio njegov sumnjivi položaj među ljudima.

BD1 308- Sasvim je dosta što sam takav kakav sam, što ne mogu i neću da se promijenim, nehatan, uporan, i što obraćam pažnju na stvari na koje inače niko ne misli.

BD1 309- Zašto li sam tako čudnovat i u sukobu sa svim i svačim, ........

BD1 310- Cio taj način na koji sam posmatrao sebe i svoj odnos prema životu, igraće važnu ulogu u  ..............

BD1 311- A možda nijesam ni shvatio tu želju vrlo ozbiljno.

BD1 312- Bolno sam žudio da me voli, ovakvog kakav jesam, i na svoj način sam se trudio da izazovem tu ljubav, sporo i srdačno, sa puno odanosti, patnje i sjete. Ipak je to bilo isuviše po nju sporo.

BD1 313- Cijenio sam kod njega izvjesnu nadmoć, okretnost u govoru koja mu je omogućavala da iskaže i teške stvari.

BD1 314- Napravi se kao da oće da izgladi stvar .......

BD1 315- Osjećao sam da me u nosu bocka želja da plačem; i jedva sam mogao da vladam svojom bradom koja je neprestano podrhtavala ......

BD1 316- Kao da sam bio za njih nešto tuđinsko i naročito. Mada je i bilo (nemojte pogrešno shvatiti) u svakom pogledu u meni nešto, pa htio ja to ili ne, iključen sam bio iz društva „pristojnih“ .................

BD1 317- No iako sam tačno znao da će mi „ta“ ljubav nužno donijeti mnogo bola, nevolja i poniženja ...................

BD1 318- Klonio sam se nje koliko sam mogao, a ipak sam stalno dospijevao u njenu blizinu; branio sam svojim očima da joj se približe, a stalno mi je padao na nju pogled .........

BD1 319- Takve se stvari ne zbivaju u normalnoj zemlji...

BD1 320- Jeste i ona mi se smijala kao ostali, mada bih to rado porekao, i nje, i sebe radi.

BD1 321- Sreća nije u tome da te vole; to je zadovoljenje za sujetu, pomiješano sa gađenjem. Sreća je u tome da voliš, i da možda uloviš neko malo, varljivo primicanje voljenom predmetu. I u sebi zapišite ovu misao, promislite je do kraja, i proosjetite do dna.

BD1 322- Išao sam putem kojim sam morao ići, malo nemarno i neujednačeno, gledajući u daljinu; ako sam i zalutao, to će biti stoga što za neke uopšte i ne postoji pravi put.

BD1 323- Da me neko pitao što mislim da postanem, rekao bih da u sebi nosim mogućnosti za hiljadu raznih oblika života, a u isti mah sam u potaji bio svjestan da su to sve samo nemogućnosti.

BD1 324- Kada shvatite kako stvari stoje, ne ostaje vam drugo nego da se podsmijehnete na račun nezgrapnog i niskog življenja u koje vas tako dugo drže.

BD1 325- A tada je, sa mučenjem i sa ohološću saznanja, došla samoća.

BD1 326- On nije radio kao onaj koji radi da bi živio, no kao čovjek koji ništa drugo i neće da radi, jer nipodaštava sebe kao živa čovjeka, jer želi da ga samo kao tvorca uzimaju u obzir, a inače prolazi kroz život siv i neupadljiv, kao glumac koji je sa sebe skinuo šminku, i koji nije ništa kad nema što da prikazuje. Radio je nijemo, zatvoren i neviđen, i prezirao one male kojima talent služi samo zato da se njime okite u društvu, koji idu pocijepani i zapušteni, pa bili oni bogati ili siromašni, koji tjeraju luksuz ličnim kravatama, i u pravom redu paze na to da žive srećno, privlačno i umjetnički, a ne znaju da dobra djela nastaju samo pod pritiskom rđavog života, da onaj koji živi ne radi, i da čovjek mora umrijeti prije no što postane stvaralac.

BD1 327- U doba kad bi s pravom trebalo da živimo u skladu sa Bogom i svijetom. Počinjete da se osjećate obilježenim, osjećate zagonetnu suprotnost između sebe i onih drugih, onih običnih i valjanih.

BD1 328- Sve dublje i dublje zjapi ponor ironije, nevjerovanja, opozicije, saznanja, osjećanja, koja vas dijele od ljudi, i otad više nema sporazumijevanja. Kakva sudbina!

BD1 329- Oni znaju gledati stvari onako kako se na njih ne mora gledati.

BD1 330- Ko sve razumije, on, sve oprašta? Ipak, ja ne znam. Ima nešto što ja nazivam gađenjem od saznanja: Stanje u kome je čovjeku dovoljno da providi neku stvar da bi osjetio smrtno gađenje.

BD1 331- Vjerujte mi da bi me učinilo gordim i srećnim kad bih imao druga među ljudima?

BD1 332- Ja ne nalazim ono što tražim ........

BD1 333- I došlo je ono što je moralo doći: Izdužena lica, ćutanje, nešto izvještačenog odobravanja, i svud uokolo duboka nelagodnost.

BD1 334- „Hvala vam, ......... ; sad mogu ići. Otaljali ste me.“

BD1 335- Davno je to bilo kada sam mislio da mi je tamo mjesto.

BD1 336- Sva ta bellezza čini me nervoznim.

BD1 337- Kako putujete – s Bogom

BD1 338- Onaj kome je u duši toliko teže no ostalim ljudima smije sa pravom zahtijevati malo spoljnje udobnosti. Putuj prvom klasom.

BD1 339- Budući da sam došao pješke, nijesu me baš svečano dočekali.

BD1 340- Recepcioner, i jedan uglađeni mali gospodin koji je igrao šefa, ispitljivo me posmatrahu i premjeravahu od glave do cipela; viđelo se kao da žele da mi odrede društveni položaj, da me hijerarhički i građanski neđe uvrste, da mi nađu mjesto u svome poštovanju, no nikako ne mogahu doći do nekog rezultata; stoga se najzad odlučiše za umjerenu učtivost.   

BD1 341- Śetih se zbunjeno i naglo đe se nalazim, ...........

BD1 342- Bila je svjetska gospođa koja je voljela uživanje, i život joj je bio drag.

BD1 343- Tako je gledao u susret ......... kao da je očekuje da će ovaj propasti u zemlju čim ga vidi.

BD1 344- Bez sumnje se nalazio u jednom od onih vanrednih raspoloženja svečanog razmišljanja u kojima padaju pregrade među ljudima, u kojima i tuđincu otvaramo srce, i u kojima usta izgovaraju riječi koje bi inače neizostavno prećutali. Gospodine min.........

BD1 345- Bilo je to veoma fino brbljanje.

BD1 346- O divlji druže moje mladosti, evo nas i opet skupa...

BD1 347- Nazvao mi je vojnički kratko dobro jutro, pa me zatim bojažljivo izbjegavao... (kapetan Rijeka)

BD1 348- Držao sam knjigu na koljenima, ali nijesam čitao ni reda. Uživao sam u dubokom zaboravu, lebdio oslobođen nad prostorom i vremenom, i samo ponekad mi se činilo kao da mi prolazi kroz srce neki jad kao strijela, neko kratko, prodorno osjećanje čežnje ili kajanja, a bio sam suviše trom i utonuo u sebe da bih mu ispitivao ime i porijeklo.

BD1 349- Pokretao sam samo jednu misao, tu, da će oni......

BD1 350- Kad bih živio bez prokletstva saznanja i tvoračkih muka, živio, volio i Boga hvalio u blaženoj običnosti!..... Kad bih još jednom počeo? Ali to ništa ne bi pomoglo. Opet bi bilo isto onako, - sve bi se opet zbilo kao što se već zbilo. Jer neki nužno lutaju, budući da za njih i nema pravoga puta.

BD1 351- I jecao sam od kajanja i čežnje za........

BD1 352- Trebalo je da dođe, trebalo bi da mi priđe kradom, da mi stavi ruku na rame, i da mi kaže : Stigla sam! Budi radostan! Ja te volim!.... Ali ona nikako nije dolazila. Takve se stvari ne dešavaju, pogotovo ne meni. (Jasmina)

BD1 353- Ja stojim između dva svijeta, ni u kojem nijesam doma i zato mi baš nije lako.

BD1 354- Divim se gordima i hladnima, njima koji slobodno hitaju za doživljajima po stazama velike, demonske ljepote, i preziru „čovjeka“ – ali ja im ne zavidim.

BD1 355- Što sam dosada učinio, to nije ništa, nije mnogo, jedva nešto više no ništa. Ja ću stvoriti bolje stvari, - ovo je obećanje. (paramont)

BD1 356- More mi šalje svoje šuštanje od dolje, i ja sklapam oči. (pecanje)

BD1 357- Ali moja najdublja i najpotajnija......

BD1 358- Ne korite mi ovu ljubav, ona je dobra i plodna. U njoj ima čežnje i sjetne zavisti i malo preziranja i čitavo jedno čedno blaženstvo.

BD1 359- Ležim i čekam misli.........

BD1 360- To je tu svo vrijeme, i traži način da izađe.

BD1 361- Tako rano, posle buđenja, vladaju duge, snovima ispunjene pauze .......

BD1 362- Ponekad, kad dopuštim da me to sanjivo stanje potpuno obuzme...

BD1 363- U tom trenutku lažem. Kada bismo govorili istinu svo vrijeme, ne bismo bili sposobni da održimo odnose ni sa jednom osobom iz realnog svijeta.

BD1 364- Istina je: veliki dio prosječnog dana ja sam moron.

BD1 365- Razlika između njega i mene je u tome bila što sam rijetko mislio. Ja sam se sjećao i fantazirao.

BD1 366- Neka su sjećanja strahovito nepotrebna, a jedno od njih je bilo ono.........

BD1 367- Ništa od svega toga nije misao u pravom smislu te riječi.

BD1 368- I zašto je ta sklonost uspjela da preživi moja periodična osjećanja ravnodušnosti, tuge i stvarne mržnje.

BD1 369- Zašto taj odnos, koji je započeo kao pritisak na mene još kao dječaka, traje gotovo tri decenije, duže od ma kog odnosa koji sam uspostavio sopstvenom voljom?

BD1 370- Ovo je za nas, i za bilo koga ko se pita kako je to biti ovakav.

BD1 371- Zaljubio sam se iznenada, neobjašnjivo, nekritično, ne misleći o bolu ili raskidu koji bi ta ljubav mogla da donese.

BD1 372- Takvo stanje stvari nije bilo samo po sebi nešto naročito.

BD1 373- Taj raskid, kao što obično i biva, povrijedio nas je na različite načine.

BD1 374- Stvari su morale da se promijene.

BD1 375- Očito je da me ne shvataju previše ozbiljno.

BD1 376- I tek mnogo godina kasnije palo mi je na pamet da je to moralo imati uticaja  na dječaka........

BD1 377- a sjećam se da sam više posmatrao publiku nego igrače......

BD1 378- Prirodno stanje ................ je gorko razočarenje, bez obzira na rezultat.

BD1 379- Za to dobio nagradu? – trebalo je dodijelit meni što sam morao to da pročitam.

BD1 380- Upao je u brak koji je postao katastrofalno gorak: jedan se partner uokolo u patetičnom pokušaju da se svidi, dok je drugi okrenuo lice zidu, suviše zgađen da bi gledao.

BD1 381- Možda nije previše čudno nagovijestiti da je to bio doživljaj koji mi je oblikovao život.

BD1 382- Oduvijek su me optuživali da previše ozbiljno shvatam stvari koje volim.

BD1 383- bio je veselo beskoristan, i po svom doprinosu...........

BD1 384- Dosta dugo i nijesmo bili svjestni loših strana tog čudesnog stanja u kome smo se nalazili: povlačili smo se u sebe, nijesmo imali uspjeha kod đevojaka, konverzacija nam je bila trivijalna i dosadna, i nijesmo ni mogli da izrazimo svoje emocionalne potrebe.

BD1 385- Nijesam naravno imao iskustva sa takvim razočaranjima, ali sam do sada, naučio da ih očekujem.

BD1 386- Ali sam svejedno stekao ožiljak za cio život.

BD1 387- Njegovo bodro samopouzdanje kasnije mi je izgledalo kao izdaja.

BD1 388- A osjećaj otuđenosti još više je doprinio mojoj nelagodnosti.

BD1 389- Stalno tražeći način da ponizi svoje vršnjake, nije propuštio takvu priliku kad sam ušao u radničko odijelo sa udarničkom značkom na prsima... (Zoran)

BD1 390- Prvi put u životu bio sam drugačiji i usamljen, i to sam mrzio.

BD1 391- Početkom osamdesetih neke stvari su bile bolje, a neke gore nego danas.

BD1 392- Nesigurnost dolazi s godinama......

BD1 393- Kritička sposobnost je jaka stvar. Kada sam imao ... godina nije bilo loših filmova, samo filmova koje nijesam želio da gledam, nije bilo loše hrane, i nije bilo loših knjiga – samo što sam tada malo čitao. Onda sam se jednog jutra probudio i sve se to izmijenilo. Kako da nijesu uviđali ...........

BD1 394- Nije uzeo nikoga od nas, što je prosto potvrdilo da zna šta radi.

BD1 395- Dio prezira možda je u vezi sa činjenicom da smo ih imali previše u odboru sumnjivog kvaliteta i namjera...........

BD1 396- Naravno da sam nostalgičan, čak i ako žudim za vremenom koje mi nikada nije stvarno pripadalo: kao što sam rekao, neke stvari su bolje, a neke gore, a jedini način da čovjek nauči da razumije svoje djetinstvo jeste da prihvati i jedne i druge.

BD1 397- To me, u stvari, nije teško pogodilo, bar ne svjesno.

BD1 398- Ipak su već izvjesno vrijeme živjeli odvojeno i zakonski postupak je izgledao kao jednostavna potvrda tog stanja.

BD1 399- To ljeto prvi put mi je nešto nedostajalo u životu. Cmizdrio sam cijele prve neđelje, ali mi nije bivalo lakše...

BD1 400- I moj osjećaj otuđenosti bio je sve jači.   

BD1 201-300

BD1 201- On je  maloljetan – dvades treća je njemu. Ama, nije to. Nije stvar u godinama, nego je takav, maloljetan, i maloljetan će biti i kad mu bude pedeset. Razumiješ? Biće maloljetan, i malouman, malokrvan i malodušan, i uopšte sve što je malo.

BD1 202- Viče, a po glasu mu se vidi da sve poskakuje, kao što čine maleni ljudi, da bi onom što govore dali više važnosti.

BD1 203- To i nije žena nego – kuluk. Napast koja se zalijepila za čovjeka, pa robuje njoj i cijeloj njenoj porodici. I to ne samo živima nego i mrtvima i nerođenima. Pojedoše ga, a sve pošteno i zakonito.

BD1 204- To je žena! – To? – To je, brate, ljetni dan, a ne žena. Ljetnji dan, pa ne znaš što je ljepše, zemlja ili nebo nad njom. Ali tu se treba dobro obuti. Pa opet ne pomaže ništa, jer tu je i najbolji majstor kratak. Nije to tica, pa kada je uhvatiš, onda je imaš. To se ne drži kod čovjeka; preliva se kao voda; i kad si imao, kao da ništa nikad imao nijesi. To nema pamćenja i ne zna što je razum ni duša ni milosrđe. A zakona joj uhvatiti ne možeš.

BD1 205- Tako obično biva. Oni koje želimo da vidimo ne dolaze u časovima kad na njih mislimo i kad ih najviše očekujemo, a pojavljuju se u nekom trenutku kad smo mislili najdalje od njih. I našoj radosti zbog ponovnog viđenja treba tada vremena da se digne sa dna, đe je potisnuta, i pojavi na površini. Opet nasta lupa na vrata .....

BD1 206- Njegova radost je nalazila zadovoljstvo i u tom da izgleda manja nego što je.

BD1 207- Daleko i davno izgledalo je odjednom sve, iako je prošlo svega nekoliko dana od mog dolaska......

BD1 208- Nijesu ni sada njihovi razgovori ništa drugo do sporo prepričavanje onog što su nekad viđeli i čuli. (O sebi nije niko ništa govorio)

BD1 209- I od tada pa do kraja nije više ni o čemu drugom ni govorio.

BD1 210- Povod je bio slučajan, ili je izgledao tako.

BD1 211- Bio je jedan od onih koji se u svakom danom času bave samo jednom mišlju i jednim poslom, i to onim koji je najpotrebniji i najkorisniji.

BD1 212- jedni vođeni iskrenom odanošću, drugi sebičnim ciljevima.

BD1 213- Tješio ga je lijepim riječima, ali je na riječima sve i ostalo.

BD1 214- Ovo je samo okosnica priče.

BD1 215- I sve se svodilo na jedno: postoje dva svijeta, između kojih nema i ne može biti ni pravog dodira ni mogućnosti sporazuma, dva strašna svijeta osuđena na vječiti rat u hiljadu oblika. A između njih postoji jedan čovjek koji je, na svoj način, u ratu sa oba ta zaraćena svijeta.

BD1 216- Prvo izdan i poražen, a zatim prevaren i lišen slobode, usamljen i odvojen od svojih i od prijatelja, doveden u tragičan procjep, a cijelom svijetu na vidiku, kao na sramnom stubu, ali sa gordom riješenošću u sebi da u tom položaju istraje i da ostane ono što je, da ne izgubi svoj cilj ispred očiju i da ne popusti ni bratu – ni nevjernicima koji ga podmuklo varaju, ucjenjuju, prodaju i preprodaju.

BD1 217- Ni samom mi mnogo puta nije bilo jasno ni razumljivo. Ljudi su mi svuda, pa i ođe slobodno prilazili, brzo se povezivali sa mnom i lako mi se povjeravali. Treba čovjeka puštiti da kaže sve. To sam primao kao prirodnu i razumljivu stvar i trudio sam se samo da sve pažljivo saslušam, ne znajući ......................

BD1 218- Pali smo u tupo ćutanje, isprekidano mehaničkim i neiskrenim, dubokim „da da“, zatim se naglo i hladno opraštao beznačajnim riječima, i ostavio me .............

BD1 219- JA! – Teška riječ, koja u očima onih pred kojima je kazana određuje naše mjesto, često daleko ispred ili iza onog što mi o sebi znamo, izvan naše volje i iznad naših snaga. Strašna riječ koja nas, jednom izgovorena, zauvijek vezuje i poistovjećuje sa svim onim što smo zamislili i rekli i sa čim nikad nijesmo ni pomišljali da se poistovetimo, a u stvari smo, u sebi, već odavno jedno.

BD1 220- Kad bi se uveče odvojio od njega i razmišljao o njemu i njegovom putu (a  nemoguće je bilo ne misliti na to), ..............

BD1 221- Zaludu sam prebačivao sebi što ga jasno i odlučno ne zaustavih na putu koji očigledno ne vodi dobru, što ga ne prodrmah i ne trgoh iz njegove zablude. ...........

BD1 222- Ono što nije, što ne može i ne treba da bude bilo je jače od onog što jeste i što postoji, očigledno, stvarno i jedino moguće.

BD1 223- Mislio sam hladno o svojoj nesreći i gledao je jasno i nemilosrdno, onako kako čovjek može da je sagleda samo kad je, skriven i neviđen, čuje iz tuđih usta.

BD1 224- Eto, svuda me dočekuju ljudi kao živi zid moje tamnice. A i što bih mogao da očekujem od tih ljudi? Možda sažaljenje? To je jedino što mi ne treba i što mi nikada nije trebalo.

BD1 225- Sažaljenje koje su mi ponekad pokazivali rijetki dobri i plemeniti ljudi bilo mi je samo mjera zle sreće i besprimjernog poniženja. I za pokojnike sažaljenje vjerujem da je teško i uvredljivo, a kako ga je tek snositi još zdrav i pogotovo svjestan svega, živ gledati u oči živim ljudima, da bi u njima pročitao samo jedno: sažaljenje?. ............. kad tamo počnu da te sažalijevaju ................

BD1 226- Bjekstvo? Teško bježi i bezimeni rob iz lanaca, ali kad bježi, on uvijek ima malo nade da će zavarati gonioce i da će se dokopati nekog svog svijeta u kom će moći živjeti kao slobodan i bezimen čovjek među slobodnim i i bezimenim ljudima. Ali za mene ne postoji izgleda mogućnost bjekstva. Vaskoliki obitavani i poznati svijet, podijeljen na dva tabora, a pod istom kontrolom oba, nema za mene pribježišta. Zato sam rob za kog nema više bježanja, ni u mislima ni u snovima. To je put i nada manjih i srećnijih od mene.A ja sam osuđen da budem (...), i zarobljen ođe, i jedino u tom pravcu bi mogao biti moj spas. To je ropstvo od kojeg bježanja nema ni posle smrti, ako se ta bitka ne dobije.

BD1 227- I nikog nije bilo ko je mogao da uvidi da ja ne mogu drugo biti, iako zbog toga propadam.

BD1 228- „Desilo se nešto što ne valja“. Više od toga nije ni on umio da kaže.

BD1 229- Sve je znao, i vidio i ono što se nije moglo viđeti.

BD1 230- Sve je bilo kao i svako veče. Razmišljanje o svemu i očekivanje sna za koji se zna da neće doći.

BD1 231- To nije bila dobra stvar ni za razmišljanje, a kamoli za proučavanje, pisanje i razgovore. Zna se da riječ ni kad je u najdubljoj šumi izgovorena ne ostaje na mjestu, a pogotovu kad se napiše ili čak drugima kaže, kao što je on pisao i govorio...........

BD1 232- Sve, što govorite nema veze sa mnom ni sa mojim mislima.

BD1 233- Ne preduzima se toliki posao slučajno ni bez nekog cilja.

BD1 234- Došao sam u tjesnac bez izlaza, ali nijesam htio, niti mogao da se odrečem sebe, i da ne budem ono što jesam.

BD1 235- Ispadao sam u nihovim očima poremećen čovjek koji vidi opasnost i đe je nema, ali sve može biti.  

BD1 236- Posle dva -  tri dana bilo je jasno da se neće javljati. Znači da je sve svršeno.

BD1 237- Nestalo je straha i iščekivanja, ali nije bilo ni ljepše ni lakše. Naprotiv, počelo je vrijeme bez njega. Ne zaboravljam ga, ali osjećam u sebi da mu se više ne nadam.

BD1 238- A u kući sve kao i uvijek. Jedni odlaze, drugi dolaze na njihovo mjesto, a to se i ne primjećuje. Svi su oni sporedni i nevažni. Kuća kao da živi sama za sebe, sa stotinu promjena, i uvijek ista.

BD1 239- I uvijek ga jedni grubo ućeruju u laž a drugi slušaju.

BD1 240- Blijed, zelenkast i crn u licu. A pogled mu, bez veze sa onim što govori, luta, i lud od straha i skrivene pomisli na kaznu koja ga čeka, ako mu se dokaže ono za što ga optužuju.

BD1 241- A ona umrla od žalosti. Nije venula polako, nego kao mrazom pokošena. Prekonoć.

BD1 242- Đe god da dođe njegova ga sumnja u sve i svakoga već ga čeka tu.

BD1 243- To je čovjek niskog porijekla koji je svojom velikom snagom, umješnošću i još, ko zna čemu,  dospio u društvo „gospode“

BD1 244- Lijepo se vidi kako iz dana u dan sve više opada i kako mu ono malo pameti lapi. Više ne razlikuje ono što jeste i što može biti od onog što ne biva.

BD1 245- Bez pozdrava ode sporim korakom, oborene glave, kao čovjek koji traži što nije izgubio.

BD1 246- Istina je da se tu život stvarno ne mijenja nikad. Ali mijenja se vrijeme i s vremenom slika života pred svakim od nas.................

BD1 247- Zagledan u daljinu i prateći sjećanje u stopu.

BD1 248- Opominjem sam sebe na strpljenje, ali strpljenje me izdaje.

BD1 249- Duga noć, još duži dan, a teška misao.

BD1 250- I krivo mi je bilo više na sebe nego na njega. Đe mi bi pamet?

BD1 251- Kad ljudi dopadnu ovog čega sam ja dopao, onda im niko ne može vjerovati.

BD1 252- Suze mi navrle od neke sramote. Sam ne znam zašto. (pre majstorima sa farme)

BD1 253- Ali kad sam malo razmislio, vidio sam da govori pravo.

BD1 254- I tako opet, dokon i brižan, čekaj da prođe dan i dođe noć koja prolazi još sporije.

BD1 255- Odvratnost prema životu kada te uhvati .............

BD1 256- Otišli su k'o dvije sjenke. Nijesu smjeli ni da se raduju.

BD1 257- Ne mogu ja ozdraviti, jer ja nijesam bolestan, nego sam ovakav, a od sebe se ne može ozdraviti.

BD1 258- Tješim ga uzalud. Korim ga što ne vidi ono što je oko njega, a vidi ono čega nema.

BD1 259- Pa to sam ja sam sa sobom razgovarao! Uplaših se ludila kao od zarazne bolesti i od pomisli da ođe i najzdravijem čovjeku počinje s vremena da se muti i priviđa.

BD1 260- Branim se u sebi, naprežem se da se sjetim ko sam i što sam, odakle sam i kako sam ovamo došao.

BD1 261- Ponavljam sam sebi da osim ove „pjace“ ima i drugog i drugačijeg svijeta, da ovo nije sve, i nije zauvijek. I trudim se da to ne zaboravim i da ostanem kod te misli. (uGu zadužbina)

BD1 262- Osjećaš kao da te vodeni vrtlog vuče na neko tamno dno.

BD1 263- Nije lako ni najtvrđem čovjeku provoditi dan i čekati sumrak sa takvim mislima; a dan ne donosi ni promjene ni nade.

BD1 264- A, dobar je dobar. Ja se čudim: kako dobar, dobra je zemlja što ga takvoga drži!.“Ne, NE, to je pravi čovjek na pravom mjestu u današnje vrijeme“ odgovori on.

BD1 265- Nema više ni priče ni pričanja ..................

BD1 266- A možda dijelom i zbog njegovog „uzdignutog i uzdižućeg“ položaja je imao oholi stav gledanja sa visine. ............

BD1 267- Preci su mu bili činovnici, koji su u službi državi provodili svoj disciplinovani, pristojno oskudni život ..........

BD1 268- Zamoren naporima i promjenjljivom srećom ...........

BD1 269- Taj nikada nije poznavao dokolicu, nikada bezbrižni nemar mladosti .......

BD1 270- Rasipaju, zanose se, mirno odlažući izvođenje velikih planova, .......

BD1 271- Umjetnost je povišen život. Ona usrećava dublje .....

BD1 272- Bespravno je izigravao jednog od njih? Činilo se da ga trpe među sobom po navici i kao nešto što se po sebi razumije, i tako su postupali s njim kao sa sebi ravnim.

BD1 273- Njegov stari mozak nije se mogao oduprijeti vinu kao glave mlade i otporne, on je bio žalosno pjan.

BD1 274- Teturao se na mjestu, oblesavljenog pogleda i sa cigaretom među prstima; pijanstvo ga je klatilo tamo – amo, jedva je održavao ravnotežu.

BD1 275- Viđelo se da se ne smije premnogo odmarati, već se mora malo i pripaziti .......

BD1 276- Bilo je najpametnije puštiti da se događaji sami razvijaju.

BD1 277- Čudnovato nepokoran i jezivo odlučan čovjek.

BD1 278- A kakav mek odmor mu se pruža ako se ne buni.

BD1 279- U samoći sazrijeva ono što je originalno ljepota smjela i neočekivana. No u samoći sazrijeva i ono što je i naopako, nesrazmjerno, apsurdno i nedopušteno.

BD1 280- Udobno smješten u dubokoj stolici, i uostalom imajući pred očima ljepotu, ostadoh .

BD1 281- U restoranskom dijelu je vladala svečana tišina, kako to zahtijeva častoljublje velikih hotela. Posluga je koračala nečujno. Sve što se čulo, bio je zveket posuđa, riječ polušaputna, .......   Eden

BD1 282- No tek što nas je primijetio, a već mu je prekrila lik bura srditog prezrenja. Čelo mu se namrači, usta mu se izdigoše, sa usana mu se širilo ogorčeno trzanje i kidalo mu obraz, vjeđe mu se nabraše tako mučno da su mu oči izgledale upale pod njihovim pritiskom, a iz njih je, zlih i tamnih, izbijala mržnja. Pogledao je pred sobom, još jednom je bačio unazad prijeteći pogled, a zatim se potpuno okrenuo prezrivo mičući ramenom, i ostavio nas za sobom. Polako magare jedno, dobači mu ..............

BD1 283- Neka vrsta nježne pažnje ili uplašenosti, nešto kao poštovanje ili stid, nagnalo je da pogleda u stranu, kao da ništa nije vidio ..........

BD1 284- No njegovo ime se najčešće čulo. Viđelo se da ga traže, da mu se dive i da žele da mu se umile.

BD1 285- Po ko zna koji put, i evo konačno, pokazalo se da je ovaj grad za mene do krajnosti škodljiv. Da jogunasto istrajem, protivilo bi se razumu, a i bilo je neizvjesno da će se išta promijeniti na bolje. Morao sam brzo odlučiti. Ostanak mi se činio nemogućim, pogotovo naredni dan „a govorismo li ti ajvanu“ ..............

BD1 286- Gledao sam, i srce mi se cijepalo, atmosferu grada, taj lako natruli miris mora koji sam toliko izbjegavao – sada sam udisao duboko i nježno bolno. Zar je moguće da nijesam znao, da nijesam promislio koliko mi srce za ovo sve prijanja? Za čim sam jutros upola žalio, što je bila tiha sumnja da li sam dobro postupio, to je postala žalost, pravi bol, duševna patnja, toliko gorka da mi je u više mahova nagnala suze na oči, i sam sam sebi govorio da je nikako nijesam mogao predviđeti. Ono što mi se činilo tako teško podnošljivo, ponekad i sasvim nasnošljivo, to je očevidno bila pomisao da više neću ugledati Rovinj, da je to posle tri godine oproštaj za vazda.

BD1 287- Namučenom duhu činilo se nemoguće otputovati, a vratiti se, tako isto. Sav iskidan ušao sam na stanicu.

BD1 288- Trebaću davati objašnjenja, suočavati se sa začuđenim licima .......

BD1 289- Umoran, spuštio sam se u naslonjaču kraj otvorenog prozora, pošto sam razmjestio po sobi stvari, zadovoljan što sam ođe, nezadovoljan svojom neodlučnošću, svojim nepoznavanjem rođenih želja. Tako sam śedio možda cio sat, odmarajući se, i sanjajući bez misli.

BD1 290- Jer ljepota, samo ona je u isti mah i draga i vidna; ona je, upamtite to! Jedini oblik duhovnog svijeta koji možemo primiti čulima, podnijeti čulima. A što li bi bilo s nama kad bi nam se ostali svijet Božanskih pojava, kad bi nam se razum i vrlina i istina čulno prikazali?

BD1 291- Nema ničega čudnovatijeg ni tugaljivijeg no što je odnos ljudi koji se poznaju samo očima – koji se srijeću svakoga dana, čak svakoga sata, posmatraju jedno drugo, a pri tom su primorani, običajima ili rođenom ćudi, da se i dalje ponašaju kao ravnodušni tuđini, da se ne pozdravljaju i da ne progovore. Između njih je nemir i prenadražena radoznalost, histerija jedne nezadovoljene potrebe za saznanjem i razmjenom misli, a povrh svega neka vrsta radoznalog zainteresovanog poštovanja. Jer čovjek voli i poštuje čovjeka dok god ne može da o njemu prosudi, i čežnja je proizvod oskudnog saznanja.

BD1 292- Bio je ljepši no što se može izreći ........

BD1 293- Kao svaki čovjek kome prirodne zasluge ulivaju aristokratsko interesovanje za njegovo porijeklo, on se bio navikao da se sjeti života svojih predaka kad god što stvori i postigne, da se uvjeri o njihovom odobravanju, njihovom zadovoljstvu, njihovom nužnom uvaženju.

BD1 294- To je borba koja iznurava, i za koju danas rijetko ko ima dugo snage.

BD1 295- I sve se to pokazalo jače od ljubavi prema istini.

BD1 296- Uporno održavaju politiku prećutkivanja i poricanja.

BD1 297- Dopuštite da vam poslužim savjetom, opomenom koju vam sebičnost uskraćuje.

BD1 298- No onome ko je van sebe ništa nije toliko mrsko kao vraćanje u sebe.

BD1 299- Opijala me je svijest o mom saučesništvu, kao što nekoliko čaša vina opija zamoren mozak.

BD1 300- Početak je bio strah, strah i slast i užasnuta radoznalost za ono što ima da dođe.

 BD1 101-200

BD1 101- Razgovori koje su započinjali ponašali su se kao vlažne cjepanice: pušili su se, ali nijesu mogli da se zapale.

BD1 102- Grabi sreću za vremena.

BD1 103- Sumnjam da će „ON“ ikada postati spomenik.

BD1 104- Kažu, što si gluplji, to si hrabriji. On je prilično glup.

BD1 105- Kod nje sve to iščili iz glave kao san.

BD1 106- Kad smo izišli, u trku smo se udaljili par stotina metera, tek toliko da više dramatizujemo cijelu stvar, a drugo, uspješno izvršena krađa, otkrio sam, razveseli nas.

BD1 107- „I sad vjerujem ponekad krade, tek toliko da ne iziđe iz forme“.

BD1 108- Žurno je prelazio sa jedne stranice na drugu, ponekad se malo duže zadržavao na nekoj stranici, mršteći se uvijek kao da su slova bila štampana naopako. Za kraj je, kao neku poslasticu ostavljao čitulje, uz često, a i reka bi čoek koji ga ne zna, i iskreno negodovanje „pi niko poznati“ (Piper)

BD1 109- Nebo i zemlja nijesu se mogli razlikovati više nego nas dvoje, jedno okoreli realist, a drugo izvitopereni romantičar.

BD1 110- Prosječna ličnost često se mijenja, svakih nekoliko godina izmijeni se sasvim i naše tijelo; htjeli mi to ili ne, prirodno je da se mijenjamo. No i pored toga ta govna neće se nikada promijeniti. To je bilo ono zajedničko između njih. Neće se nikad promijeniti zato što u toj sredini prerano dobiju svoje karaktere što, poput iznenada stečenog bogatstva, dovodi do odsustva smisla za proporcije.  

BD1 111- Rijetko se sjetim toga, zato što sam u jednom trenutku odlučio da to zaboravim.

BD1 112- Svako mora da se osjeća superioran prema nekom drugom, ali uobičajeno je da se pruži dokaz o tome prije nego što se neko koristi tom povlasticom.

BD1 113- Njen moral nije zadovoljavajući.

BD1 114- I kad se april približio maju, tople proljećne noći bile su razbludne od ......

BD1 115- Bio je red da prekinem naše i inače već dovoljno dugo ratno stanje i da ga upozorim da je pod nečijom prismotrom.

BD1 116- Vjerovao sam. To je bilo suviše nevjerovatno da ne bi bila Istina.

BD1 117- Svakome ko vam je bilo kad ukazao povjerenje mnogo dugujete.

BD1 118- Bolesna je samo od tuge. Ona samo tuguje.

BD1 119- Ne možeš s nekim da se mlatiš, i da uzimaš njegove čekove, a da bar ne pokušaš da ga zavoliš.

BD1 120- Tako ti dani, poput vjetra, prolaze mojim sjećanjem, zamagljeni, jesenji, svi nalik jedni na druge kao lišće – sve do dana koji je bio drukčiji od svi ostalih u mom dotadašnjem životu.

BD1 121- Lakomislena je i morala nema više od kučke kad joj pridođe da se pari.

BD1 122- Ona je luda. Kod nje je sve pomjereno. Ali istinski, ne iz poze, razumijete?

BD1 123- Coktahu jezikom gledajući u mene. Bio sam polaskan .....

BD1 124- i to mi je sasvim jasno pokazalo do koje je mjere nesposobna da shvati svu težinu svog položaja.

BD1 125- Bilo kako bilo dom je tamo đe se čovjek osjeća kao kod kuće. Ja to i dalje tražim.

BD1 126- Nijesmo razgovarali: razgovor bi mogao samo da se izrodi u svađu; osim toga, igledala je suviše obuzeta „svojim“mislima.

BD1 127- Usta mi u trenu postadoše tako suva da ne bih mogao pljunuti sve kad bi mi i život od toga zavisio.

BD1 128- Ubijeđen sam da sad ima neko ime i da je stigao neđe đe je našao svoje pravo mjesto.

BD1 129- „oÑi“ su predstavnici „pobjedničkog“ života koji ide svojim putem, za svojim potrebama. Nijesu to lijepi pobjednici. Sva im je zasluga u tome što su nadživjeli pokojnika.

BD1 130- Kad ih čovjek ovako sa strane posmatra, izgledaju kao otimači, ali otimači kojima je osigurana nekažnjivost i koji znaju da se sopstvenik ne može vratiti ni iznenaditi ih na poslu.

BD1 131- Kad ih čovjek tako gleda i sluša, sve se u njemu i nehotice okreće od života ka smrti, od onih koji broje i prisvajaju ka onom koji je sve izgubio i kome više ništa i ne treba, jer ni njega nema.

BD1 132- „Sav bijaše od nekih eksova!“

BD1 133- Čovjek spor i dostojanstven i zaljubljen u tu svoju sporost i svoje dostojanstvo.

BD1 134- Nevolja ga je zadesila ni kriva ni dužna, ludim sticajem okolnosti, u mutnom vremenu kad vlast prestane da razaznaje pravog od krivog.

BD1 135- Pravi izbor najgoreg od najgoreg što gamiže po ovoj na iljade puta prokletoj zemlji.

BD1 136- Ljudi sa svakojakim izvitoperenim nagonima i navikama koje ne kriju i ne uljepšavaju nego ih često izlažu svijetu na vidik, a i kad ih kriju sakriti ih ne mogu, jer progovaraju na svakom koraku kroz njihova djela.

BD1 137- A govori uvijek o sebi i kazuje sve samo u krupnim potezima.

BD1 138- Priča uvijek o istoj stvari i toliko je uveličava i umnožava da bi trebalo bar sto pedeset godina života da jedan čovjek sve to doživi.

BD1 139- Ništa što ne zavadila sve po kući, nego čujem i tamo đe smo je sa srećom ispratili. Đe god dođe, tu svađu i omrazu stvara. Dva bi oka, što kažu, u glavu zavadila. (Suzana)

BD1 140- U jednu ruku slamu u drugu vatru, pa đe god dođi tu propiri.

BD1 141- Poćera, poćera, nije to tako lako. Na svijet je nije bilo. Ne možeš da se odlijepiš od nje a vidiš da te nestaje.

BD1 142- Što vele kad ugasiš svijeću, svaka je jednaka. To samo može ajvan da izjavi.

BD1 143- Sad strepi od kazne, ako se stvar dokaže, i opija se i zavarava lažima, polulažima i poluistinama koje povazdan priča dokonim ljudima spremnim na podsmijeh.

BD1 144- Čim se raziđe jedno društvo, on lunja po gradu kao ukleta duša, prilazi drugom društvu, sa nekim pogrebnim i plačevnim izrazom na licu. (Milan-če)

BD1 145- Mašta o mirnom životu sa savršenom ženom ....

BD1 146- Sve neodređeno, bezimeno, i tuđe. Tako čovjek ima stalno osjećaj da je neđe na nekom đavoljem ostrvu, izvan svega što je dotada značilo za njega život, a bez nade da će ga skoro ugledati.

BD1 147- Zbog svega toga „pjaca“ brzo a neosjetno savije čovjeka i potčini ga sebi, tako da stane da se gubi. Zaboravlja ono što je bilo i sve manje misli na ono što će biti, pa mu se i prošlost i budućnost slegnu u jednu jedinu sadašnjicu, u strašni život proklete ulice.

BD1 148- Tom mogućnošću se često koristio.

BD1 149- Rano pregojen, kosmat...

BD1 150- Ali on ostaje neumoljiv ozbiljan, hladan i učtiv.

BD1 151- U glasu mu, ispod sve grubosti i velikog gnušanja prema svemu jedva čujno trepti nešto kao suzan grč i žaljenje što je sve to tako.

BD1 152- On je dio njihovog prokletstva. U stalnoj strepnji i mržnji, oni su postali jedno s njim i teško im je bilo zamisliti život bez njega.

BD1 153- I kad već mora da postoji ............. , onda je najbolji ovaj i ovakav.

BD1 154- Svi oni vole kocku i izbjegavaju izvjesnost koja je za njih uvijek teška.

BD1 155- Ti si .........., znači lukav i pronicljiv, a ja vrijedim bar za tri ............ . Pa ajde da nas četvorica tražimo izlaz iz ove zapetljane i vrlo opasne gužve.

BD1 156- Oni štetu nadoknaditi ne mogu. Platiće glavom.

BD1 157- Kao uvijek, u svakom zlu, prvi dani bili su najgori i najteži. Naročito su noći bile nepodnošljive.

BD1 158- Primili su me bez mnogo riječi, ali dobro.

BD1 159- Sve je u njima i na njima bilo od uzdržanosti i opreza.

BD1 160- Takvi su i tamnički razgovori, počinju sporo i sa oklijevanjem, a zatim se, ne nalazeći nove hrane, gase lako i brzo u nepovjerljivom ćutanju u kom svaki od sabjesednika ispituje i ono što je rekao i ono što je čuo.

BD1 161- On je samo potvrđivao ono što sam mu govorio. A potvrđivao je sve, bez razmišljanja. Sam nije nijednu, ni najobičniju misao do kraja dorekao. Zastajao je često na sredini rečenice. Pogled mu je stalno lutao okolo...............................i ono rasijano „da,da“ počelo je da izostaje ..........

BD1 162- Gledali su nas sa skrivenim čuđenjem i još bolje skrivenom sumnjom.

BD1 163- Uvjeravao me je da čovjek u nevolji treba više da jede i da bude snažniji i vedriji nego kad je u dobru.

BD1 164- Sve se više uvlačio u sebe i samo spuštanjem i dizanjem teških očnih kapaka potvrđivao sve, ne učestvujući pravo ni u čem.

BD1 165- Tako je na svim ovakvim mjestima ta sitna sluščad brza kad iza nje stoji oštro naređenje viših, brza i na zlo i na dobro, već prema tome kakve je prirode naređenje.

BD1 166- Prazno mjesto desno od sebe osjećao je kao nelagodnost i naročitu muku u ovom životu punom sitnih i krupnih muka i nelagodnosti.

BD1 167- ćutljivi i uvijek na polazak spremni ..........

BD1 168- prisiljen da potraži mirnije mjesto, među boljim ljudima.

BD1 169- Opširni i ceremoniozni uvodi nijesu ođe u običaju, ali ovaj je govorio o svemu, odmah, kao da je među starim sigurnim poznanicima. I viđelo se da govori više zbog sebe, što ne može drukčije, nego zbog onog što govori i onih kojima govori.

BD1 170- Em čovjeka opljačkaju, em ga optuže i zatvore! I molim vas, otkud mi spadamo ovamo sa ovim ološem? Ja se pitam .....

BD1 171- Zastao bi za nekoliko trenutaka, zamislio se, mršteći se, kao da uviđa da nije lijepo što o svima, svašta i svuda govori, ali njegova potreba da priča o tuđim životima, bila je jača od svega.

BD1 172- Jedan od onih što cijelog života vode neki svoj bezizgledan i unaprijed izgubljen spor sa ljudima i društvom iz kog su.

BD1 173- U svojoj strasti da sve kažem i objasnim, da sve greške i sva zlodjela otkrijem, išao sam mnogo dalje od onog što običan čovjek može da vidi i sazna.

BD1 174- A tu đe se završavalo jedno, počinjalo je drugo pričanje. Kraja nije bilo. (Rosa Begova)

BD1 175- I nije samo opisivao ljude o kojima priča nego je ulazio u njihove pomisli i želje, i to često i u one kojih ni sami nijesu bili svjesni, a koje je on otkrivao. On je govorio iz njih.

BD1 176- Mi smo uvijek manje ili više skloni da osudimo one koji mnogo govore, naročito o stvarima koje ih se ne tiču neposredno, čak i da sa prezirom govorimo o tim ljudima kao o brbljivcima i dosadnim pričalicama. A pri tom ne mislimo da ta ljudska, toliko ljudska i tako česta mana ima i svoje dobre strane. Jer, što bismo mi znali o tuđim dušama i mislima, o drugim sredinama i predjelima koje nijesmo nikad viđeli niti ćemo imati prilike da ih vidimo, da nema takvih ljudi koji imaju potrebu da  usmeno ili pismeno kažuju ono što su viđeli ili čuli, i što su s tim u vezi doživjeli ili mislili?

                A što su njihova kazivanja nesavršena, obojena ličnim strastima i potrebama, ili čak netečna, zato imamo razum i iskustvo i možemo da ih prosuđujemo i upoređujemo jedne s drugima, da ih primamo i odbačujemo, djelimično ili u cjelosti. Tako, nešto od ljudske istine ostane uvijek za one koji ih strpljivo slušaju ili čitaju.

BD1 177- U svojoj gluposti i želji za osvetom, saopštila je to drugima.

BD1 178- Na nerazumljv i nerazumljivo svirep način stvar je došla do njega.

BD1 179- Ponašao se kao čovjek koji je, u ludilu, odjednom dobio nastup neke veličine, junaštva i želje za mučeništvom. Šireći ruke kao da ga razapinju, on je vikao pred svima   „izbij me, izbij me...

BD1 180- Sušila se i topila naglo. A druge godine smrt je došla kao izbavljenje.

BD1 181- Tada sam tek pravo i potpuno mogao da vidim ono što ranije, zanesen i mlad, nijesam ni slutio:  što sve može da dijeli čovjeka od žene koju voli, i uopšte ljude jedne od drugih.

BD1 182- I tu sam se našao usamljen. Od njih me je dijelilo ....... , a sa ....... me vezivalo malo što.

BD1 183- Počeo sam izbjegavati one kojima sam po imenu pripadao, i koji su me već smatrali otuđenim.

BD1 184- Dosti su se ođe proučavajući istoriju, „preučili“ i, zamišljaju da je u njima duh nekog nesrećnog „vojvode“ ili „serdara“. A to je samo tim kopiljanima proradila ............

BD1 185- Govorilo se o njegovim istorijskim studijama; neki sa čuđenjem, neki sa podsmijehom.

BD1 186- Bio sam vetrenjast mladić, jedan od onih što zbog bujne mašte i nepromišljenog govora često škode i sebi i, još češće, drugima.

BD1 187- Tako se drži i ponaša prema svemu i prima sve oko sebe. I odveć ga u razgovorima dosti i ne nazivaju drugačije do Vladika. (Lav)

BD1 188- Kad se tako pomene ..... ime, a pogotovo u negativnom kontekstu, pa ma iz davne prošlosti, to nikad ne ostaje tu, u društvu u kom je pomenuto. Uvijek se nađe „tica“ koja poleti i dojavi „organima“ što je izrečeno u njegovo ime, i ko ga je izrekao, i kako.

BD1 189- Bio je tvrd i revnostan činovnik, tupoglav i bolesno nepovjerljiv čovjek, koji je i  snu strijepio da mu ne promakne neka politička nepravilnost, zavjera ili tako nešto.

BD1 190- Sva ta strogost i revnost u „političkim i državnim stvarima“ nije ga srečavala da prima obilno mito. Zbog toga su i govorili za njega da je čovjek kratke pameti i dugačkih prstiju.

BD1 191- Sam sebi nije umio da objasni zašto knjige i škola, izazivaju u njemu takvu mržnju i toliki gnjev. Pa ironično odrecituje „od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba“, uz tri put na kraju „pi“ „pi“ „pi“, ko to izmisli sve mu udom jebem, mrzna li mi je bila. (Piper)

BD1 192- Mržnja i gnjev nijesu ni tražili objašnjenja, nego su se uzajamno podsticali i uzajamno rasli.

BD1 193- Bio je uvjeren da nije pogriješio i da je udario po pravom mjestu, ali se varao kao bezbroj puta prije i poslije toga.

BD1 194- Riječ je pala, a kad riječ pođe jednom, ona se više ne zaustavlja, nego ide dalje i usput raste i mijenja se.

BD1 195- Nijesam ja bio povod za te riječi, nego on; nek on i odgovara za njih.

BD1 196- Bezbrk, vižljast i usukan čovjek, visokog čela, a lica nalik na prevrnuto ovčije sirište, slabotinja i nemoćnik, pet para leba ne može stati u njega, a toliko zla može da počini. Uvijek sumnjičav i kisjeo, od dvije mogućnosti sklon uvijek onoj goroj, a kad se, ovako, od nečeg uplaši, on sa onim iždrljenim očima postaje strašan.

BD1 197- Vazda su zazirali od „političkih“...

BD1 198- Na licu je imao čudan i čudno usredsređen izraz kakav se vidi na licima ljudi koji se u sebi rvu sa svojim pogrešnim mislima i uobraženim strahovima.

BD1 199- Nije nikad ostajao dužan odgovora. I o stvarima o kojima je sve rekao on je mogao još da govori dugo i opširno, sa mnogo novih i „vjerodostojnih“ pojedinosti.

BD1 200- I pored sve svoje lične muke, stizao je odnekud sve da sazna ili bar da nasluti.

BD1 001-100

BD1 001- Vrlo rano u mom životu postalo je suviše kasno. Za uspomene je, takođe, suviše kasno.

BD1 002- Vama trebaju fakulteti. Što je bilo dovoljno za mene nije više dovoljno i za vas.

BD1 003- Raspoznavala je znake nespokoja.

BD1 004- Tu veliku obeshrabrenost pred životom doživljavala je svakog dana.

BD1 005- Prožeta tako čistim očajanjem da čak ni životna sreća, pa ma kako da je bila snažna, ponekad nije uspijevala da je od toga otrgne.

BD1 006- Neću nikad saznati splet stvarnih činjenica koje su me tjerale da......

BD1 007- Znam da problem leži na drugo mjesto. Ne znam đe. Znam jedino da nije tamo đe „oÑi“ vjeruju da jeste.

BD1 008- Ništa ne rade, samo se čuvaju, čuvaju se za Evropu, za ljubavnike, za nove gazde.

BD1 009- Nije trebalo izazivati požudu. Postojala je ili nije postojala. Bila je tu već od prvog pogleda ili pak nije nikad iskrsla.

BD1 010- Ništa nema vremena da potone..

BD1 011- Još sam tu, na istoj razdaljini od tajne.

BD1 012- Nikad nijesam pisao, vjerujući da to radim, nikad nijesam volio, vjerujući da volim, nikad nijesam ništa radio do čekao pred zatvorenim vratima.

BD1 013- Nijesam prevladao užas koji sam odjednom osjetio prema njima. Za mene više nijesu bili važni. Od tog dana o njima ne želim da znam zaista ništa.

BD1 014- Sad je više ne volim. I ne znam jesam li je i volio. Ostavio sam je. Ne nosim u svom sjećanju miris njene kože ni u svojim očima boju njenih očiju.

BD1 015- Bilo je suviše kasno da se ponovo pronađemo. Shvatili smo to od prvog pogleda. Nije bilo više ništa što bi trebalo nanovo naći.

BD1 016- Primjećujem da je moja majka odista luda. Vidim da je „on“ naviknut na to ludilo. Ja, međutim, ne, ja ga nikad ranije nijesam vidio. Nikad nijesam vidio moju majku u nastupu ludila. Ona je to bila. Od dolaska u „tu familiju“. Nije bolovala od svog ludila, živjela je s njim kao sa zdravljem. Niko osim njega nije imao pojma o tome.

BD1 017- zbog svoje veselosti, zbog one jedinstvene prirodnosti koja nikad nije umarala...

BD1 018- i uvijek ću žaliti sve ono što radim, sve ono što ostavljam, sve ono što uzimam, dobro kao i loše...

BD1 019- već znam da me ona nikad neće voljeti..

BD1 020- pitam se kako sam imao snage da idem protiv svih zabrana koje su mi postavljali. S tim mirom, s tom odlučnošću. Kako sam uspio da idem „do kraja“

BD1 021- Pošto on ne zna da kaže za sebe, ja mu to kažem umjesto njega, pošto on ne zna da u sebi nosi tu....

BD1 022- Da bih danas, toj tuzi, priznajući je za tugu koju sam oduvijek imao, mogao skoro dati svoje ime, toliko je kao ja.

BD1 023- prirodna je tuga kao ova sada, uvijek je poslije strašno. I kad se voli i kad se ne voli, uvijek je strašno.

BD1 024- Smatram da ne treba ništa očekivati, nikad, od bilo koga, od bilo koje države.

BD1 025- Neshvatljivo je kako smo to uspijevali. Bili smo vani, sve smo učinjeli da se sruše zidovi naše porodice i svi smo se našli van te kuće, svako je radio ono što je htio. Raspušteni smo bili.

BD1 026- Za cijelo vrijeme naše veze, za godinu i po dana nikada nijesmo govorili o nama. Već od prvog dana, svjesni smo da zajednička budućnost nije moguća, pa nikad i ne govorimo o budućnosti.

BD1 027- Često je svoja osjećanja kroz parodiju izražavao.

BD1 028- „On“ postaje nepriznata sramota, razlog stida koji treba skinuti.

BD1 029- Ništa ne mogu protiv samog sebe.

BD1 030- Nikad dobar dan, dobra večer, srećna Nova godina. Nikad hvala. Nikad da se uputi riječ. Nikad potreba da se govori. Sve ostaje nijemo, daleko. To je familija od kamena, okamenjena u nekoj čvrstoći, potpuno nepristupačna. Ne samo da ne govorimo jedni s drugima nego se i ne gledamo. Od trenutka kad se vidimo ne možemo se gledati.

BD1 031- Gledati ih smatraju kao da posjedujete neki poriv prema njima, smatraju to uniženjem. Tu ni jedna osoba koju gledamo ne vrijedi pogleda bačenog na nju. Pogled kao da ih osramoćuje.

BD1 032- Svaka zajednica, bila porodična ili druga, njima je odvratna, ponižavajuća. „oÑi“  istrajavaju zajedno u jednom iskonskom sramu da imaju da prožive život. Tu smo upravo na samom dnu naše zajedničke povijesti, povijesti familije koja je sve to sebi dozvolila, da joj se desi. I dalje su, i, i dalje će biti na strani tog, i takvog društva koje je tolike „naše“ gurnulo u očaj. Zbog svega onog što je učinjeno svima njima bezazlenima, mi mrzimo život, mi se mrzimo.

BD1 033- Protezalo se dugo. Trajalo je to .... godina.

BD1 034- Kad porasteš i kada postaneš mučenik.

BD1 035- Samo za sebe imali su ga.

BD1 036- Ne zna ništa o onome što se desilo u .....  . Ali vidim da me posmatra, da nešto naslućuje.

BD1 037- Obdareni su za bijes, za one tamne srdžbe, ubitačne, koje se niđe drugo nijesu ni srijetale bez kod braće, sestara, majki.

BD1 038- Veliki brat pati što ne može da vlada zlom, ne samo ođe nego i svuda u svijetu. Mali brat, opet, pati što prisustvuje tom užasu, toj sklonosti svog starijeg brata.

BD1 039- Podsmijavam se njihovom strahu

BD1 040- Ne plašim se ničeg sličnog.

BD1 041- Vidio je rat u istim bojama kao i svoje djetinstvo. Brkao je ratno doba s vladavinom svoje starije braće.

BD1 042- Živi u užasnom strahu da ja ne sretnem nekog drugog, ko će......

BD1 043- Slušala je mnogo, mnogo se raspitivala, malo govorila, često se čudila da joj toliko događaja promiče.

BD1 044- Naglo bi se pri kraju obroka izvinjavala što mora tako brzo otići, ali, eto imala je posla. Nikad nije govorila kakvog.

BD1 045- Sjećanje na muškarce nikad se ne javlja u onom jarkom svijetlu koje prati uspomenu na žene.

BD1 046- oduvijek je bila slobodna, bez toga bi pobjegla, čak ni on nije mogao ništa protiv toga, ako je želio da je sačuva, morao je ostaviti slobodnom.

BD1 047- Razvratna je, a da toga nije ni svjesna.

BD1 048- Najljepše od svega što joj je Bog podario to je njeno tijelo. Neuporediva, ta skladnost između stasa i načina na koji tijelo nosi te dojke izvan te harmonije, kao da se radi o odvojenim stvarima. Ništa nema neobičnije od te vanjske okrugline divno uzdignutih dojki, te isturenosti prema rukama.

BD1 049- Nijesam zaboravio ............. . Nijesam zaboravio tog čovjeka stvorenog za muku.

BD1 050- tri ipo godine se nijesam približio nijednoj drugoj ženi. Ali ta zagonetna vjernost morala je biti vjernost prema sebi samom.

BD1 051- Živio je u velikoj samoći. Ona se sa starošću samo uvećavala.

BD1 052- Ipak je bio to samo sitni lopov, njegov šićar je bio sitan.

BD1 053- Sijao je strah oko sebe, ali ne i dalje.

BD1 054- Nije to bio gangster, nego sitna porodična protuva, preturač po ormanima. Nije se izlagao opasnostima. Sitni lopovi žive kako je on živio, bez uzajamnog pomaganja, bez veličine, u strahu.

BD1 055- Počeo je da im liči, mnogo pije, poprima zakrvavljene oči, otromboljenu usnu.

BD1 056- Uspomena na to je uspomena na strah do srži. Malo je reći da taj strah nadilazi moje poimanje, moju snagu.

BD1 057- Postao sam lud pri čistoj svijesti.

BD1 058- Gleda me i kaže stvari mi stvari koje se ne zaboravljaju:  ....

BD1 059- Kroz tu sklonost koju posjeduje da ide do kraja a da nikad ne pomisli da bi mogao sve napuštiti, ostaviti tu .....

BD1 060- Vjerujem u to. Upravo u toj hrabrosti ljudske vrste, besmislenoj, ja nalazim duboku draž.

BD1 061- Te večeri ne mogu više podnijetu misao na njega ...

BD1 062- Ova nikad neće biti ničim zadovoljna.

              - Ona posjeduje onu divnu pažnju ljudi koji ne slušaju ono što im se kaže.

BD1 063- Kako se samo kokote u ona skupocijena odijela... i „oÑi“ mi nešto palamude o tome kako treba u životu…

BD1 064- Mislim da se moj život počeo meni da ukazuje. Vjerujem da već znam sebi to da kažem, da imam nejasno osjećanje da želim da umrem. Tu riječ više ne odvajam od svog života.

BD1 065- Napraviti Rekapitulaciju. To je ono što vidim dalje od ovog trenutka, u velikoj pustinji pod čijim mi se crtama pojavilo sve moje trajanje. (uGu)

BD1 066- Čini mi se da nejasno osjećam da želim da budem sam, a isto tako primjećujem da nijesam sam otkad sam napuštio djetinstvo.

BD1 067- U to vrijeme, a to nije bilo tako davno ....

BD1 068- Stvarala su se slučajna društva, ona su bila neizbježna, to se znalo .....

BD1 069- Nijesam govorio o toj patnji, nikad o tome ni riječ nijesam prozborio.

BD1 070- Ponekad se njegovo lice treslo, zatvarao bi oči i njegovi zubi bi se stezali. Ali je uvijek ćutao o slikama koje su promicale iza njegovih spuštenih kapaka. Reklo bi se da je on volio tu patnju, da ju je volio veoma snažno, možda do umiranja.

BD1 071- Izgubila se u priči kao voda u pijesku.

BD1 072- Ne želeći se pravdati za svoje postupke presudio je sam sebi.

BD1 073- Tada mi uopšte nije padalo na um, a ne bi vjerovatno ni sada, da nijesam slučajno razgovarao s ........ i da taj razgovor nije u meni ponovo oživio sjećanje na nju.

BD1 074- Nježno je dodirivao jedan list kao da ne zna što bi mi odgovorio.

BD1 075- Śedio je za radni sto sisajući debelu cigaru i premišljao o onome  što je želio da mi kaže, a onda poče:.......

Onaj čitavo vrijeme nije glasa puštio.

BD1 076- Čuo sam ćutanje .......

BD1 077- To je malo teže. Moje priče nijesu od onih koje se mogu prepričati.

BD1 078- Jeli ovo kraj, upita, prenuvši se? Mučila se smišljajući što bi još mogla da mi kaže.

BD1 079- Ali ja nijesam bio raspoložen da svoju grešku što sam uopšte ušao u taj dil uvećam tim što bih ga još s mukom objašnjavao.

BD1 080- Ista ona sujeta koja me je navela da se tako razgolitim prisilila me je sada da zaključim da je on jedan neosjetljivi, šupljoglavi razmetljivac.

BD1 081- Bio sam suviše umoran da bih bio radoznao.

BD1 082- Soba u kojoj smo stajali (stajali smo zato što nije bilo ničega na što bi se moglo śesti)

BD1 083- Moje klimanje glavom nije mu se činilo ubjedljivo.

BD1 084- Nije lažna zato što je uistinu takva. Vjeruje u sve one gluposti koje joj serviraju. Ne možete je urazumiti. Pokušavao sam na sve načine, džaba, zlo govedo dovijeka june. Pokušajte jednom prilikom. Navedite je da vam ispriča nešto od toga u što vjeruje. (Nađa)

BD1 085- Morate biti osjetljivi da bi ste umjeli da je cijenite:morate imati pjesničku žicu. Možete vi za nju život da date, ona će vam za uzvrat pružiti balegu na tanjiru.

BD1 086- Eto na to sam mislio kad sam vam rekao: balega na tanjiru.

BD1 087- Oči su mu blistale od mračnih namjera.

BD1 088- Svako lice trudilo se, ulazeći, da prikrije nezadovoljstvo što tu vidi ostale.

BD1 089- To je bilo dijete koje se nikada nije oslobodilo svog dječijeg sala, kao ni nekih naslednih „bubica“, ne znam dali bi i babi joj pošlo za rukom sa svim šnajderskim umijećem da kamuflira njenu debelu i za batine podesnu guzicu. (Milena)

BD1 090- Ako je i bio ljubomoran na nju, umio je očigledno da se savlada. Ljubomoran čovjek morao bi da izgubi vlast nad sobom gledajući je kako ........

BD1 091- Ne želim da posjedujem bilo što dok ne nađem mjesto đe će meni i svemu mome biti pravo mjesto. Nijesam još siguran đe bi to moglo biti. Ali znam kako bi trebalo da izgleda.

BD1 092- Znate li one dane kad vam je teško pri duši?, isto kao kad ste neraspoloženi, plašite se, preznojavate se, ali ne znate čega se plašite. Osjećate da će se desiti nešto, samo ne znate što. Jeste li to kada osjetili?. A sada zamislite da vas „to“ drži danima.

BD1 093- Bili su od onih koji sebe mogu da prisile da svakoga zavole.

BD1 094- Razmislite malo i sami .....

BD1 095- Treba da bude odrastao čovjek, da istini pogleda u oči, da se smiri i osnuje domaćinstvo s nekim dobrim očinski nastrojenim vozačem kamiona.

BD1 096- Što radiš to? Usne joj bjehoše stisnute i nalik na zategnut kanap.

BD1 097- kad se pojavi onako mlada, zgodna i vitka, oni poskakaše, ispraviše kičme i uvukoše stomake.

DB1 098- Nagnula se prema  ...... čije su se oči, kao u većine drugih malih muškaraca kad se nađu u prisustvu visokih žena, zamaglile od neke ambicije.

BD1 099- Izvodio je neke čudne, komplikovane korake samo da bi spriječio suparnike da joj se približe. Preoteo mu je ipak jedan dosta zgodan bilmez, koji je njene musave viceve gutao kao golub kukuruzna zrna.

BD1 100- Njen uspjeh lako se mogao razumjeti. Ona je predstavljala pobjedu nad rugobom, a ružnoća je tako često daleko privlačnija od prave ljepote, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što sadrži paradoks. U njenom slučaju, suprotno savjesnom metodu po kome se ružnoća prikriva jednostavnim ali ukusnim odijevanjem i gotovo naučnom njegom, uspjeh je postignut zahvaljujući činjenici da ih je smjelo priznavala.