Strah se pojavljuje onda kada se pojačano koncentrišemo na
budućnost, kad od nje stvaramo cilj. Što se više vezujemo za
budućnost, tim se više plašimo da je ne izgubimo, tim više
žalimo što smo je izgubili. U trenutku opasnosti, strah nam je
neophodan za preživljavanje, ali od njega ne smemo da zavisimo.
Kada se plašimo budućnosti, to je već potpuno drugačiji strah.
To je pokazatelj naše vezanosti i zavisnosti od budućnosti. Ali
sve ono za šta se duša snažno vezuje, ona mora da izgubi ako to
ograničava njenu ljubav prema Bogu.