čovjek poezija

 

 

autor: Antun Branko Šimić

 

 

POEZIJA

 

Opomena

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pušti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde! 

 

čovjek poezija

 

 

čovjek poezija

 

 

autor: Ivo Andrić ›››

 

 

POEZIJA

 

◄•►

Čovjek

Biti čovek, rođen bez svoga znanja

i bez svoje volje, bačen u okean postojanja.

Morati plivati. Postojati.

Nositi identitet.

Izdržati atmosferski pritisak

svega oko sebe, sve sudare,

nepredvidljive i nepredviđene postupke,

svoje i tuđe, koji ponajčešće

nisu po meri naših snaga.

A povrh svega, treba još izdržati

i svoju misao o svemu tome.

Ukratko: biti čovjek.

◄•►

 

čovjek poezija

 

 autor: Luis Cernuda

 

POEZIJA

Kad bi čovjek

Kad bi čovjek mogao reći ono što voli,
kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
kao što je oblak uzdignut u svjetlosti;
kad bi poput zidova što se ruše
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo,
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bio onaj, kako sam se zamišljao,
onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome,
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdavaš moje postojanje,
Da te ne poznam ne bih živio,
da umirem neznajući te, ne bih umro, jer nisam živio.

čovjek poezija

 

 

čovjek poezija

 

 

autor: Mehmedalija Mak Dizdar

 

 

POEZIJA

SLOVO O ČOVJEKU

Prvo

Satvoren u tijelu zatvoren u koži

Sanjaš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak zarobljen u srce

U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce

Zarobljen u meso zarobljen u kosti

Prostor taj do neba Kako da premosti?

Drugo

Zatvoren u rebra zarobljen od srebra

I kad si visokan bjelji od srebra

Satvoren u tijelu zatvoren u koži

Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi

Otrgnut od neba žudiš hljeba vina

Al u domu tvome Kad će domovina?

Treće

Zatvoren u meso zarobljen u kosti

Pa će tvoje kosti tvoje meso bosti

Otrgnut od neba želiš hljeba vina

Kamena i idma samo ima svima

Od te ruke dvije tvoja jedna nije Jedna drugu ko Hoće da pobije?

Četvrto

Zatvoren u mozak zarobljen u srce

U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce

Sanjaš da se nebo približi i vrati

Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati

U žilište slišćen zatvoren u krvi

U tom kolu bola Potonji il' Prvi?

Peto

U tom kolu bola ni potonji ni prvi

Igrište si strvi i ročište crvi

Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela

Kad će tijelo samo da Postane djelo?

čovjek poezija

 

 

čovjek poezija

 

 

autor: Milan Kostadinović

 

 

POEZIJA

 

TI ČOVJEK BUDI

Ti čovjek budi kad se pravda ruši, nasuprot stani,
krv pravednih viče, ne traži pravde Kainu u duši,
ne vjeruj onim' što na Judu liče.
Lupež i pošten svako svoje radi,
a nebo gleda, Bog po pravdi sudi.
Ma bilo hljeba ili bilo gladi, ti čovjek budi.

Ti čovjek budi i u takvom času,
zasluge tvoje kad pripišu drugom,
ni kriv, ni dužan al' na lošem glasu,
čekaćeš mirno, mada nekad s tugom,

da sunce pravde, obasja ti djela.
Ne sviće prije neg' što zora rudi,
kad svane, sine, vidjeće te cijela,
ti čovjek budi.

Ti čovjek budi ne plaši se suda,
lažnog svjedoka nit' osude lažne,

istina vječna pobjediće svuda,
na zadnjem sudu presude su važne,
a mekan jastuk, savjest biće tvoja,
što diže čelo i čeliči grudi,
ispunjen mirom usred ljutog boja,
ti čovjek budi.

Ti čovjek budi, ne kvarljiva roba,
zauzdaj jezik, al' istinu kaži.
Ne čekaj milost od onog što proba,
istinu pravu da skrije u laži,
jer zlo ko sije, žetva mu se sprema,
za malo novca prodaju se ljudi,
kada ti kažu da čovjeka nema,
ti čovjek budi.

 

čovjek poezija

 

 

čovjek poezija

 

 

ČOVJEK POEZIJA

Potrebno je puno očajanja nezadovoljstva i razočaranja

da bi se napisala šaka zbilja dobrih pjesama.

Ali nije za svakoga da ih piše pa čak niti da ih čita.

čovjek poezija