BOLJE JE BITI NEVASPITAN, 
					
					
					
					NEGO LOŠE VASPITAN: 
					
					
					
					Misli Duška Radovića koje će vam promeniti život 
					
					
					
					Teško je biti dete i biti dobar 
					
					Duško Radović je u svojim 
					stihovima namenjenim deci postizao dve stvari istovremeno. 
					Deci je davao razlog da se smeju i zavole poeziju, 
					roditeljima lekcije kako decu treba vaspitavati. 
					
					Duško Radović (1922-1984) bio je 
					srpski pisac, satiričar, voditelj, novinar. Svestrana 
					ličnost poetičnog duha.
					
					Radio je to posredno, ne kroz 
					direktnu pouku. Radio je to tako što je roditeljima 
					demonstrirao šta to deca žele.
					
					Podsetimo se reči čuvenog Duška 
					Radovića, upamtimo bar svaku treću rečenicu, prepričajmo 
					svakom roditelju kojeg poznajemo bar svaku desetu, i deca će 
					svakako biti mnogo srećnija u našem ozbiljnom i namrštenom 
					svetu.
					
					01. Ako rešite sve 
					probleme svoje dece, ona neće imati drugih problema sem vas.
					
					02. Ima velike sirotinje 
					među našom decom kojoj, sem para, roditelji ništa drugo nisu 
					mogli dati.
					
					03. Tucite svoju decu čim 
					primetite da počinju da liče na vas.
					
					04. Volimo decu i kad su 
					kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.
					
					05. Samo deca koja ne 
					slušaju mogu postati bolja od svojih roditelja.
					
					06. Ne vaspitavajte decu 
					ako ne umete. Bolje je biti nevaspitan nego loše vaspitan.
					
					07. Jedno upozorenje 
					roditeljima: ako budete tukli svoju decu, ona će tući vaše 
					unuke.
					
					08. Za mene su prava deca 
					ona koja još ne idu u školu, koja tek počinju da uče, misle 
					i govore. E, jedino su ona u stvari još ona zdrava, 
					autentična, originalna i jedino još ona imaju sačuvanu tu 
					originalnost i u mišljenju i u izrazu.
					
					09. Eto, kada uzmete onu 
					knjigu Olovka piše srcem, vi kao pisac morate zavideti na 
					toj nenamernoj originalnosti tog nerazvijenog dečjeg 
					intelekta i duha, do kakvih se sjajnih misli dolazi 
					neznanjem i spontanošću. U tom smislu su mala deca za mene 
					velika inspiracija u toj velikoj slobodi prema navikama, 
					shemama, klišeima…
					
					10. Ona nemaju pojma ni o 
					čemu! Kada pišem za decu i ja bih voleo da sam toliko čedan 
					i oslobođen svih kalupa i da progovorim iz ove svoje pameti 
					toliko čedno i čisto… Ne postoji ništa draže od mišljenja 
					male dece i načina na koji ga ona formulišu: on je uvek 
					nepogrešiv. Kada je bio mali, moj sin mi je rekao: toliko 
					sam gladan kao da sam žedan. To ne mogu ja da izmislim!
					
					11. Deca su stvarno 
					nepogrešiva u svojim formulacijama. To mi je neki ideal! Kad 
					bih ja umeo…?
					
					12. Velika sreća i sloboda 
					dečja je u tome što ona stvarno nemaju nikakvog cilja. Malo 
					dete živi danas, pa se ispava, pa živi sutra, pa se ispava i 
					nije svesno nikakvih ciljeva. Mislim da ti ciljevi strašno 
					kvare ljude, upropašćuju živote i ne daju nam da živimo 
					svakoga dana, nego smo u stanju da šesnaest godina života 
					upropastimo zbog neke male prednosti. Starci su opet na 
					kraju života i nemaju šta da postignu, pa samim tim nemaju 
					ni cilja. Kada nema velikih ciljeva, i male stvari postaju 
					važne.
					
					13. Koliko je čovek samo u 
					stanju da zanemari divnih, malih stvari zbog nekih ciljeva 
					koje će dostići. U ime nečeg velikog što će dostići ili ne! 
					Kada je neko mali ili sasvim star on stoji pred tim svetom 
					oslobođen svega onoga što bi mu uskratilo te sitne životne 
					radosti. I najsitniji doživljaj nekome može pričiniti veliku 
					radost, nekome ko živi u ovom trenutku… i nema više… i ništa 
					mu ne smeta da potpuno živi u tom trenutku.
					
					
					
					
					izvor: telegraf.rs ›››