Da li društvo propada zbog "nedostatka" stida?
"Ne možete imati moralno društvo
bez stida. On nudi težinu moralnosti"
Čovjekovo samopouzdanje i
samopoštovanje mogu poljuljati mnoge stvari, ali nakupljanje
takvih negativnih osjećanja može biti vrlo opasno.
Prema mišljenju penzionisanog
američkog sociologa profesora Tomasa Šefa, moderno društvo
ljude podstiče na individualnost, ali ne pušta da se emocije
ispriječe na tom putu.
U žurnalu Cultural Sociology,
profesor Šef kaže da je stid "najpotiskivanija emocija i
zato najdestruktivnija", a možda je jedan od nevidljivih
uzroka rata u Iraku i drugih oblika agresije.
"Emocije su kao disanje – ako ih
blokirate, izazivaju probleme", kaže ovaj nekadašnji
profesor Univerziteta u Santa Barbari.
Kada je skriven, stid izaziva
ozbiljnu borbu, ne samo u pojedincima, nego i u grupama.
Šef ukazuje da upravo stid, ili
reakcija na njega, stoji iza činova agresije, poput ratova i
drugih vojnih konflikata.
"Naročito za vođe i stid i bijes
su brižljivo skriveni pod velom racionalnosti", kaže on.
"Bušova administracija bila je
postiđena napadom 11. septembra, a iz bespomoćnosti su
htjeli da kazne napadače. Invazija na Irak na osnovu lažnih
premisa poslužila je da se sakrije njihov stid iza činova
bijesa i agresije".
"Bušova administracija bila je
postiđena napadom 11. septembra, a iz bespomoćnosti su
htjeli da kazne napadače. Invazija na Irak na osnovu lažnih
premisa poslužila je da se sakrije njihov stid iza činova
bijesa i agresije"
U svom članku, Šef je ispitivao
pogubnost skrivenog osjećanja stida i ukazao da je upravo on
ključan za razumijevanje savremenog društva.
Prema njegovom mišljenju, društvo
koje njeguje individualizam je plodno tle za emociju srama,
jer se ljudi podstiču da "sve rade sami bez obzira na
posljedice koje to može imati na odnose s drugima".
"Ljudi uče da se ponašaju kao da
su samodovoljni i nezavisni od drugih. Ova osobina ima svoje
konstruktivne i kreativne strane, ali i bar dvije negativne
posljedice: otuđenje i skrivanje stida".
Šef dalje tvrdi da iako stid ne
postoji ništa manje ili više u odnosu na ranije decenije,
sada postaje sve skriveniji.
"Stid je biološki entitet kao i
druge emocije, ali ljudi ga više potiskuju, nego ostale",
kaže profesor.
"Skrivanje emocija je mnogo
rasprostranjenije u modernim društvima, nego u
tradicionalnim".
U istraživanju veze između stida
i agresije, Šef navodi sociologa Nila Vebsdejla koji je
proučavao slučajeve ubistava unutar porodica.
Profesor smatra da kada jedan
supružnik ubije drugog, djecu, a čak i sebe, razlozi zbog
kojih to čini su vjerovatno u vezi sa potisnutim stidom.
"Riječ je o osjećaju poniženosti
i skrivanju iza nasilja", objašnjava on.
"Srećnici koji su kao djeca imali
mnogo pažnje od barem jednog roditelja, osjećaju se
ponosnije, prihvataju da su to što jesu i zato osjećaju
manje srama i odbijanja"
"Najinteresantnije u vezi sa
Vebsdejlovom studijom je to da govori o grupi sasvim običnih
ljudi koji ne pokazuju bijes, ali koji izgube posao i
osjećaju se poniženo. Zato se prave da svaki dan idu na
posao, a u stvari planiraju ubistvo. Vebsdejl ih opisuje kao
'ugledne građane'. Naše društvo je društvo takvih građana.
Ne smijete da budete bijesni i ne smijete da budete
postiđeni".
Problem sa takvim načinom
razmišljanja, smatra Šef, je taj što je stid zapravo veoma
korisna emocija.
"Stid je osnova morala", kaže
Šef.
"Ne možete imati moralno društvo
bez stida. On nudi težinu moralnosti. Postoje stotine stvari
u vašim glavama o tome šta bi trebalo, a šta ne bi trebalo
da radite, ali ona koja vas pogađa je ona koja izaziva
stid".
Dok su neki ljudi mnogo
podložniji efektima stida, drugi tu emociju lako potiskuju.
"Srećnici koji su kao djeca imali
mnogo pažnje od barem jednog roditelja, osjećaju se
ponosnije, prihvataju da su to što jesu i zato osjećaju
manje srama i odbijanja", kaže Šef.
"Najbolji način da se čovjek
prirodno oslobodi srama je da se smije sebi ili univerzumu,
ali ne drugim ljudima. Kada se smijemo nekoj komediji, to je
dobro. Bez obzira na to ko su glumci, mi se zapravo smijemo
nama samima koje vidimo u njihovim postupcima".
