Čemu putokazi, kada nijedan ne pokazuje put do mjesta na koje 
				čovjek želi stići!? Do mjesta na kom će naći spas!? Svi putokazi 
				su obmana. Među hiljadama samoobmana koje su ljudi smislili samo 
				da ne vide istinu, putokaz je najefikasniji.
				
				
				 Kako god čvrsto mu silom vezali oči, čovjek će ujagmiti 
				trenutak da proviri i vidi gdje se nalazi. Obuzeti sumnjom u 
				putokaze, ljudi se oslobađaju i najvećih zabluda kojima su im 
				godinama i decenijama vezivali oči! Roditelji, učitelji, guru 
				mudraci, sveci, vjerske vođe, svećenici, popovi i hodže, 
				naučnici, političke vođe; čak i prijatelji kojima smo beskrajno 
				vjerovali, svi koji su nam kroz život pokazivali put i koji su, 
				takoreći, bili naši najpouzdaniji putokazi, u svakom trenutku 
				mogu se u našim očima srozati na obične šarlatane - jednog dana, 
				kada progledamo! - i shvatimo da ni oni sami nikada nisu našli 
				put. Da nisu shvatili da je jedini putokaz vrijedan pažnje, 
				jedini putokaz koji zavrijeđuje to ime, putokaz koji nam 
				pokazuje put do izlaza, put do spasa!
				
				
				 I umjesto da sami shvatimo istinu da je svaki putokaz laž, 
				okrenemo se, obnevidjeli, u traženju novog učitelja, gurua, 
				sveca, popa, hodže, političkog vođe, e da bismo u njemu našli 
				pravi putokaz! Čemu putokazi, kada svi putevi završavaju!? I što 
				je najtragičnije - završavaju na istom mjestu! Na kraju puta! 
				
				
				
				End of the Road!
				
				
				 ,,Taj put vodi u propast!" A ovi drugi putevi - gdje oni vode!? 
				Koliko puta smo se prevarili vjerujući da postoji put koji ne 
				vodi u propast!? "Svi putevi vode u Rim!" Nijedan put ne vodi u 
				Rim. Jer Rim nije kraj puta. Rim je samo jedna od stanica na 
				putu koji, ma gdje vodio, sasvim sigurno ne vodi tamo gdje bismo 
				mi htjeli da stignemo! Do mjesta za kojim nam duša žudi! 
				Oslanjamo se na putokaze, biramo ih, odbacujemo neke koliko god 
				bili primamljivi; ili naprotiv, slijedimo samo one putokaze koji 
				su najprimamljiviji! Svejedeno, po kom god principu birali 
				puteve i slijedili samo one odabrane putokaze koji nam, po našem 
				uvjerenju, pokazuju pravi put, uvijek ćemo pogriješiti put koji 
				smo odabrali da bismo stigli do mjesta o kome sanjamo cijeli 
				život. Jer tog mjesta nema. Pa tako nema ni puta koji bi mogao 
				voditi do mjesta koje ne postoji. A to znači da je svaki putokaz 
				koji obećava da putem kojeg nema vodi do mjesta koje ne postoji– 
				laž.
				
				
				 Neki ljudi slijede glas svog srca; drugi se oslanjaju samo na 
				savjete svog razuma. Treći vjeruju srcima drugih ljudi, 
				oslanjaju se na savjete tuđeg razuma. I svako je uvjeren da je 
				baš on pronašao pravi putokaz, a da svi drugi griješe; da idu 
				pogrešnim putem! O, kako ljuto se svi oni varaju! Ili, ako 
				hoćete: koliko je svjedno što je svako od njih u pravu! Tražiti 
				putokaz koji vodi putem do izlaza iz ove alegorije jednostavno 
				rečeno, sasvim je nepotrebno. Jer izlaska nema. Život jeste Put, 
				jeste Tao, ali da bi se tim putem stiglo do cilja nepotrebni su 
				svi putokazi. I sve putovođe! Ko se na tom Putu zatekao, stići 
				će do njegovog kraja. Bez ikakvih putokaza. Jednako sigurno kao 
				i onaj koji brižljivo bira putokaze, kao i onaj koji strijepi od 
				svakog pogrešnog koraka. Na tom Putu niko nije zalutao.
				
				
				 Postoje ljudi obdareni nepogrešivo preciznim unutrašnjim 
				kompasom. Ljudi kod kojih je od rođenja ugrađen GPS. Vođen 
				takvim savršenim putokazom, njihov put je neprekidni niz 
				savršeno izabranih avenija i prečica, serija brilijantnih odluka 
				koje ih cijelog života vode samo najboljim pravcem; postoje i 
				ljudi bez kompasa, lišeni elementarne orijentacije u prostoru, 
				koji se spotiču i lutaju, vrte u krug, vraćaju na isto i lišeni 
				bilo kakvog putokaza, na prvom koraku skreću s puta. I opet, svi 
				stignu na potpuno isto mjesto. Tamo gdje nisu hteli stići. Tamo 
				gdje će, htjeli ne htjeli, ipak svi stići!
				
				
				 Ako već volite putokaze, izaberite ih i slijedite ih uporno, po 
				svaku cijenu, do kraja; ali nemojte sebi dozvoliti luksuz ohole 
				neukosti. Nemojte biti toliko lakovjerni da povjerujete, ni u 
				magnovenju, da ste izabrali jedini pravi put. Ako sebi laskate 
				da ste se oslobodili robovanja putokazima i da idete slobodno, 
				svojim putem, neka vam bude. Nekima je lakše da tako žive. Ali 
				ni vi se ne smijete zavaravati da postoji put koji možete 
				slobodno izabrati! Jer u svakom čovjeku od samog rođenja, 
				aktiviran je jedini siguran, jedini neophodan, i jedini stvarni 
				putokaz: putokaz koji sve ljude i svakog čovjeka vodi do kraja 
				puta. Ne vrijedi se svađati oko putokaza.