O jednom od najpopularnijih pojmova u nutricionizmu razgovaramo 
				sa doktorom kojem je i Novak Đoković poklonio poverenje
				
				
				Proces autofagije poslednjih godina sve češće se pominje 
				u medijima, i to u kontekstu očuvanja zdravlja i podizanja 
				imuniteta, ali i kao svojevrsna dijeta kojom ćete se jednom 
				zauvek rešiti gojaznosti. Oduvek su se stvarali mitovi oko 
				dijeta i u prvi plan stavljale parole poput "Smršajte lako za 
				samo dve nedelje" ili "Pilule za mršavljenje koje će vam 
				promeniti život". Vreme je da prestanemo da verujemo u bajke i 
				potrudimo se oko svog zdravlja, primenjujuću savete medicinskih 
				stručnjaka. Činjenica da je 2016. godine japanski biolog 
				Josinori Osumi dobio Nobelovu nagradu za medicinu, za otkriće 
				mehanizma autofagije, dovoljno govori o ovom procesu.
				
				
				Koje namirnice bi trebalo da konzumiramo, kako da rasporedimo 
				obroke, koliko vremena treba da prođe između njih, ali i kakve 
				aktivnosti će dodatno pospešiti ovaj proces i doneti dugoročni 
				boljitak našem organizmu, sa čitaocima portala Moj Novi Sad, 
				podelio je prof. 
				dr Dragan Ivanov. 
				
				_001-2.jpg)
				 
				
				
				Šta je zapravo autofagija?
				
				
				– Autofagija je zaista čudesan, preventivno-terapijski mehanizam, 
				koji je utkan u svakog čoveka i koji ima zadatak i mogućnost da 
				prepozna ono što je loše u našem organizmu. Slikovito rečeno, on 
				prepoznaje smeće, odnosno defektne ćelije, nenormalne i 
				nefunkcionalne strukture, mutirane ćelije i patološke 
				mikroorganizme, i ne samo što prepoznaje nego vrši 
				odstranjivanje i reciklažu i omogućava da se stvori nova ćelija 
				i dodatna energija. U procesu autofagije vrši se najdublje i 
				najtemeljitije čišćenje našeg organizma, tako što on detoksikuje 
				i čisti samoga sebe. Mi se kupamo i čistimo naše telo spolja, 
				vršimo detoksikaciju i čišćenje stomaka, digestivnog sistema i 
				jetre, ali najdublje i najvažnije čišćenje jeste čišćenje 
				koje se vrši uz pomoć autofagije. Njeno otkrivanje ukazalo 
				je ljudima da možemo da budemo daleko zdraviji, da mnoge bolesti 
				možemo da sprečimo i da pomognemo u iscelivanju. 
				
				
				Kako se aktivira proces autofagije?
				
				
				– Mi recimo imamo usisivač kod kuće, koji treba da čisti naš 
				stan i održava higijenu u njemu. Da bi on radio svoj posao 
				moramo ga uključiti u struju i pritisnuti dugme. Tako i mi imamo 
				u sebi mehanizam koji se zove autofagija, ali moramo znati kako 
				da ga uključimo. Proces autofagije se uključuje kada ne 
				jedemo 12 do 16 časova. Kod onih koji su istrenirani i koji 
				je praktikuju duže vreme, ona će se već uključivati nakon 12 
				sati, a kod onih koji tek počinju trebaće i do 16.
				
				
				Kako to izgleda praktično u svakodnevnom unosu hrane? 
				
				
				– Ujutru, recimo između osam i devet časova treba doručkovati, 
				što više. Ručamo negde oko tri, četiri sata i do sutra ujutru ne 
				jedemo. Neko ima takav životni stil da ustaje ujutru u šest 
				sati, pa onda on može da jede do pola sedam, ruča oko podne, 
				ponovo jede oko pet i onda će mu se atofagija aktivirati sutra 
				ujutru do sedam. Ako neko radi težak fizički posao može, 
				naravno, da ima tri obroka ali da taj poslednji obrok bude 
				najlakši, da se sastoji od voća, salate ili nekih namirnica koje 
				stimulišu autofagiju. 
				
				
				
				Koje to namirnice stimulišu autofagiju?
				
				
				– To su određene lekovite biljke i hrana: ruzmarin, žalfija, 
				origano, limun, grejp, narandža, kafa od cikorije, koren 
				cikorije, zeleni čaj, crno grožđe, borovnica, kurkuma, đumbir, 
				ren, zova, brusnica, crni luk (što je ljutkastiji, to bolje), 
				maslina i maslinovo ulje, kokos i kokosovo ulje, gljive. Pored 
				ove hrane, autofagiju povećava fizička aktivnost i to ona 
				koja dovede do zamaranja i znojenja, a aktivira je i tuširanjem 
				toplo-hladnom vodom, pre svega u jutarnjim satima.
				
				
				Od kakve hrane treba da se sastoje naši obroci?
				
				
				– Noću se naš organizam odmara, i da bi se ujutru mozak i mišići 
				aktivirali treba im energija. Nju vam daje doručak. Idealan 
				izvor energije jesu prirodni ugljeni hidrati, oni koji potiču iz 
				meda, voća, celog zrna žitarice. Uz njih treba da dodamo i 
				orašaste plodove – jedna šaka je prava mera. Možemo unositi 
				mleko, biljno mleko, jogurt, kefir, mladi sir, bareno jaje, 
				integralni hleb i biljne namaze – avokado (posebno je 
				fantastičan za mlade i za sportiste), humus i kokosovo ulje. 
				Treba izbegavati masne sireve, kajmak, pavlaku i buter. Nakon 
				doručka pravimo pauzu od pet sati i za to vreme želudac će da 
				svari unetu hranu, odmoriće enzime i kiselinu za sledeći obrok. 
				
				 
				
				
				Voda se ne pije za vreme jela i neposredno posle jela,
				
				
				već je najbolje pola sata pre obroka, kao i 45 minuta ili 
				sat nakon jela
				 
				
				
				– Ručak je najbolje da počne salatom, što šarenijom, zato što 
				ona sadrži enzime koji će ubrzati proces varenja one hrane koju 
				bi trebalo da unosimo u toku ručka, a to su namirnice koje 
				sadrže proteine. U sastav ručka treba da uđu mahunarke, i to sve 
				vrste: pasulj, grašak, sočivo, boranija, leblebija, kinoa, 
				kikiriki. Treba da uđe i povrće, integralne žitarice, gljive, 
				krompir, kupus, kelj, karfiol, brokoli. Oni koji jedu meso, onda 
				neka ga unose za ručak, a ne doručak i večeru, a uz njih idu 
				barena jaja i mlečni proizvodi koje smo već pomenuli. U periodu 
				neunošenja hrane mogu da se unose voda i nezaslađeni čaj. Voda 
				se ne pije za vreme jela i neposredno posle jela, već je 
				najbolje pola sata pre obroka, kao i 45 minuta ili sat nakon 
				jela.  
				
				
				
				Zašto?
				
				
				– Da bi varenje u želucu počelo, hlorovodonična kiselina treba 
				da se izluči, da postoji određena kiselost u želucu. Mi sipamo 
				vodu za vreme jela, razblažimo kiselinu i varenje se zaustavi. 
				Organizam mora ponovo da stvara novu hlorovodoničnu kiselinu, a 
				za to mu treba energija, krv. Krv se uzima iz mozga, iz mišića i 
				onda oni gube na snazi, jer dva puta rade isti posao. I ne samo 
				to, da bi se varenje u želucu obavljalo, temperatura hrane treba 
				da bude 37 stepeni, a mi ne pijemo vodu te temperature, već 
				hladnu. To znači da opet mora da dođe krv da zagreje sadržaj 
				želuca. Zato mi posle jela ne možemo da se koncentrišemo, jer se 
				krv iz mozga i mišića povlači u stomak.
				
				
				U prevenciji kojih bolesti se koristi autofagija, a u kojim 
				slučajevima treba da je uključimo kao deo terapije?
				
				
				– Pre svega u prevenciji i terapiji gojaznosti, zatim čuvene 
				insulinske rezistencije i hiperinsulinemije. Insulinska 
				rezistencija je savremeni problem i uzrok je mnogih drugih 
				bolesti, pre svega šećerne bolesti, gojaznosti koja ne može da 
				se razreši, ciste na jajnicima, poremećaja menstruacije, 
				steriliteta, kod muškaraca pad testosterona, hipertenzije, ima 
				učešća u autoimunim bolestima, ekcemima, dermatitisima i smatra 
				se da doprinosi nastanku malignih bolesti. Samim tim, prevenirajući 
				i lečeći insulinsku rezistenciju i gojaznost, prevenirate i 
				lečite mnoge druge bolesti. Posebno je značajna i u 
				prevenciji tumorskih obolenja zato što prepozna nenormalnu 
				ćeliju koja je mutirana i tumorska, onda je organizam 
				razgrađuje, reciklira i od raspadnog materijala radi dve stvari: 
				stvara na tom mestu mladu i zdravu ćeliju, a od onog materijala 
				koji je energetski izgrađivao tumorsku ćeliju, stvara ekstra 
				energiju. Kao rezultat toga, umesto tumorske, dobijamo zdravu 
				ćeliju i dodatno gorivo, zahvaljujući kome imamo više snage u 
				toku dana, pa će i naš mozak i mišići bolje raditi.
				
				
				Autofagija dovodi do podmlađivanja organizma
				
				
				i usporavanja procesa starenja
				 
				
				
				– Masne naslage, aterosklerotske naslage na zidovima krvnih 
				sudova takođe se u toku autofagije razgrađuju i samim tim se 
				lumen krvnog suda proširuje, protok krvi biva bolji i naslage 
				koje su kompromitovale protok krvi i kiseonika do vitalnih 
				organa, se očiste tako da organizam daleko bolje radi. U 
				procesu autofagije prepoznaje se ćelija koja je malo ostarela i 
				ne radi kako treba, pa se zameni mladom ćelijom, samim tim 
				možemo reći da autofagija dovodi do podmlađivanja organizma i 
				usporavanja procesa starenja. Javljaju mi se pacijenti iz 
				celog Balkana i govore kako jedu istu količinu hrane, koju 
				drugačije raspoređuju i prave pauzu od 16 sati u noćnim satima, 
				i tako gube na telesnoj težini a imaju više energije. Oni koji 
				se bave sportom, shvatili su da nakon procesa autofagije imaju 
				veću izdržljivost i mogu veći fizički napor da iznesu. Zato je Novak 
				Đoković napravio intervju sa mnom, kada je počeo da 
				primenjuje ovaj stil ishrane.
				
				
				
				Kome je ne preporučujete?
				
				
				– Ne preporučujem je trudnicama, dojiljama, deci u pubertetu 
				i pothranjenim osobama. Osobe koje su na insulinu mogu da 
				praktikuju autofagiju, ali striktno pod nadzorom svog doktora. Oni 
				koji imaju šećernu bolest, a koji su na tabletama, mogu i 
				trebalo bi da praktikuju autofagiju. Takođe, osobe koje imaju 
				neko maligno obolenje i koje idu na hemoterapiju, trebalo bi u 
				konsultaciji sa doktorom da formiraju obroke, kontrolišu krvnu 
				sliku i telesnu težinu. Sve je lek i sve je otrov. Lek je 
				ako razumno primenjujemo i doziramo kako treba određene 
				terapijske mehanizme, pa i autofagiju, a otrov ako primenjujemo 
				na neodgovarajući način. Ako je koristimo u cilju smanjenja 
				telesne težine, treba da izračunamo koja je naša idealna težina 
				i kada je postignemo, samo da je održavamo. Atofagija ne treba 
				da nas gurne u pothranjenost, da budemo iznureni, malaksali i 
				deficitarni u nekim hranjivim materijama. Ako je koristimo na 
				pravi način, kao rezultat toga dobićemo dubinsko čišćenje tela, 
				podmlađivanje našeg organizma, veću količinu energije, 
				prevenciju i terapiju određenih zdravstvenih problema. 
				
				
				autor: Sonjа Slijepčević