Gardnerova teorija 
					uperila je prst u oko standardnoj koja naglašava vezu između 
					različitih sposobnosti, kao i testove inteligencije koji 
					mahom mjere logičke, prostorne i lingvističke sposobnosti.
					
					A njih ima mnogo više, 
					tvrdi Gardner koji je identifikovao sedam dimenzija 
					inteligencije: lingvističku, logičko-matematičku, muzičku, 
					prostornu, tjelesno-kinetičku, interpersonalnu, 
					intrapersonalnu.
					 
					
					
					Lingvistička ili jezička
					
					Novinari, advokati, 
					profesori, ljubitelji pisane riječi i debata posjeduju 
					lingvističku inteligenciju. Oni vole igru riječima, dobro 
					pamte, lijepo pišu, ali i govore i skloni su detaljnim 
					objašnjenjima.
					
					
					Logičko-matematička
					
					Neko uživa u prirodi, 
					neko u filmovima, a vlasnicima ove inteligencije omiljena 
					zabava su rebusi, zagonetke, mozgalice. Briljiraju u ovim 
					oblastima, kao i svemu što ima veze sa brojevima, 
					apstraktnim idejama, obrascima i šemama.
					
					Među njima su 
					matematičari, inženjeri, programeri, ekonomisti, računovođe, 
					ljekari.
					
					
					Prostorna
					
					Ako ste se ikada 
					izgubili u nepoznatom gradu i ni mapa vam nije pomogla u 
					snalaženju, vjerovatno vam ova dimenzija nije jača strana. 
					Od sada na put krećite sa osobama koje su dobre u 
					vizualizaciji prostora jer one pravilno čitaju mape.
					
					Prostorna 
					inteligencija je razvijena mahom kod arhitekata, ali i kod 
					ljudi koji uživaju u sklapanju puzli, slikanju, crtanju. Pod 
					ruku sa prostornom inteligencijom obično ide bujna mašta.
					
					
					Muzička
					
					Prijatelji bježe kad 
					počnete da pjevate, a niste bili u horu ni u osnovnoj školi? 
					Nažalost, fali vam muzička inteligencija koju ne posjeduju 
					samo muzičari i kompozitori, već i svi oni koji lako 
					prepoznaju tonove, ritmove i druge muzičke obrasce.
					
					
					Tjelesno-kinetička
					
					Šeprtlje i vlasnici „šupljih“ 
					ruku ne mogu se ponositi tjelesno-kinetičkom inteligencijom. 
					Ali, zato mogu plesači, atletičari, glumci, manekeni i svi 
					koji se skladno kreću, dobro se osjećaju u svom tijelu i 
					koriste ga kako bi se izrazili.
					
					U ovoj grupi su i 
					hirurzi i zanatlije vješte sa rukama i sa dobrom fizičkom 
					koordinacijom.
					
					
					Interpersonalna ili socijalna
					
					Psiholozi, diplomate, 
					političari, filozofi uglavnom imaju razvijenu 
					interpersonalnu inteligenciju koja podrazumijeva „čitanje“ 
					drugih, njihovih namjera, želja, motiva.
					
					Odlični su u 
					uspostavljanju dobrih odnosa sa ljudima, ali i u rješavanju 
					konflikata. Imaju razvijenu empatiju, verbalne i neverbalne 
					sposobnosti i širinu da situaciju posmatraju iz više uglova.
					
					
					Intrapersonalna ili analitična
					
					Prisutna je kod 
					introvertnih ljudi sklonih introspekciji i analiziranju sebe, 
					drugih, okoline. Ove osobe, među kojima su najčešće filozofi 
					i pisci, u dosluhu su sa sobom i često im je potrebna samoća 
					kako bi sredili misli.
					
					
					Prirodna ili egzistencijalna
					
					U novijim radovima 
					Gardner razmatra još dvije dimenzije inteligencije: 
					naturalističku (prirodnu) i egzistencijalnu. Prva je 
					dočekana sa dosta otpora, a razvijena je kod pojedinaca koji 
					su u skladu sa prirodom.
					
					Riječ je najčešće o 
					ekolozima, biolozima, poljoprivrednicima, baštovanima i 
					svima koji su zainteresovani za očuvanje okoline i koji su 
					svjesni da sve u prirodi utiče jedno na drugo.
					
					Egzistencijalnu 
					inteligenciju posjeduju osobe koje se dobro snalaze u životu, 
					shvataju važnost određenog trenutka i pametno koriste svoje 
					šanse.