Umnogim situacijama dobro je ribama istovremeno ponuditi
više od jednog mamca. Tako im se daje mogućnost odabira
onoga što im se u određenom trenutku najviše dopada, a
ujedno povećava broj vrsta koje bi mogle zagristi. Osim
korištenja više mamaca na jedno priboru, moguće je na jednu
istu udicu postavit „sendvič“, mamac
načinjen od više njih. „Sendviče“
od više mamaca prvi su počeli koristiti natjecatelji, a
najviše ih rabe oni koji love vrlo dalekim bacanjem. Na
udicu u pravilu stavljaju jedan mekši i jedan tvrđi
mamac.Tvrdi stavljaju ispod vrha udice kako bi pridržavao
mekani. Njega dosadne sitna teško skidaju s udice pa ako
mekani i bude pojeden ostaje taj drugi da mami krupne ribe.
Skupinu mekanih mamaca čine brojne školjke, od kojih se
najčešće koriste dagnja i prstavac. Tu su u razni crvići,
ponajprije onaj iz mulja, pa crv iz pijeska. Veoma cijenjeni
mekani mamci su i brojni račići, od kozica i pjeskulja do
samca, odnosno njegovog mekani zadnjeg dijela. Fileti i
komadi sardele, inćuna, papaline i druge plave ribe također
pripadaju skupini mekanih mamaca. Za izradu tvrdog dijela
„sendviča“ najčešće se rabe komadi lignje i ostalih
glavonožaca. Štoviše, od njih se može praviti kompletan
mamac, s tim da mu se mekani dio napravi od dobro istučenog
i od kožice oslobođenog mesa. Komadi velikog morskog crva te
puževa, osobito volka i priljepka također se često rabe za
izradu tvrdog dijela mamca. Veći mamci se prave od rakova s
jačim oklopom, primjerice kosmeja i sušca, kojima se mogu,
ali i ne moraju odstraniti kliješta i noge.
Uobičajene kombinacije su dagnja i lignja, crv muljaš i
lignja, dagnja i volak te srdela i lignja. Što će se u
konkretnom slučaju kombinirati ovisi od vrste riba kojima su
mamci namijenjeni. Primjerice, za komarče se preporučuje
kombinacija dagnje i volka, njenih omiljenih poslastica.
Mamac od srdele i lignje se
najčešće nudi krupnijem lubinima dok je sitnijim bolje
ponuditi crvića i komad ili glavu manje lignje. Za bukve je
„sendvič“ najbolje pripremiti od dagnje i lignje.Praktično u
svim disciplinama udičarskog ribolova, čak i u panulavanju,
mogu se koristiti „sendvič“ mamci. Privlačnu kombinaciju za
takav ribolov predstavljaju fileti plave ribe i trakasto
izrezani komadi ili pipci lignje, koji zavodljivo lelujaju i
bjelasaju se u vodi. Odlični su za lov palamide, luca, lice,
škarma, strijeljke, manjih tuna, igluna, itd. „Sendviči“ se
ribama u pravilu nudi na udici dugog vrata. Takve udice
imaju mnoge prednosti nad kratkovratima: lakše se vade iz
ribljih usta, što je osobito važno u lovu ugora, murine i
jegulje, koje veoma duboko progutaju mamac. Osim toga, štite
i strunu od oštrozubih riba poput zubaca, palamide,
zubatice, škarma… Ako je potrebno, za postavljanje dugačkih
mamaca se koriste dvije redno posložene udice. Postoje razni
načini kombiniranja mamaca, počevši od jednostavnog slaganja
na vrat udice, pa do obavijanja jednog mamaca drugim.
Primjerice, cijele srdele, papaline, inćuni, gavuni i druge
sitne ribe, ali i njihovi fileti mogu se zaviti u četvrtasto
izrezano komad lignje, koji se potom omotaju elastičnim
koncem od likre. Osim što ga štiti od sitne ribe, konac
mamac čini kompaktnijim i tako sprječava njegovo spadanje
prilikom jačih odbačaja.
Unedostatku tog konca, poznatog
pod imenom „filo elastico“, u istu svrhu će dobro poslužiti
nit izvučena iz ženske najlon čarape te ona za čišćenje
zuba. Glava i rep zavijene ribice obično se ostavljaju da
vire, kako bi mamac bio privlačniji. Druga mogućnost je da
se u tijelo lignje, nakon što joj se odstrani glava i
iznutrica, ubaci sardela ili mala skuša, odnosno filet od
njih. Ribica ili filet te lignja će u vodu ispuštati
neodoljivu kombinaciju mirisnih sokova, a sitne ribe će
teško moći da dopru do zavijenog mamca. Okupljanje sitneži
redovno će privući pozornost predatora, kojima je mamac i
namijenjen.
Šime Duvančić
