G
BOG poezija
Antun Branko Šimić
Nađeni Bog
Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se miso, tamna sjenka,
gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini
U stvarima oko tebe, u zvuku i
muku
Bog ti je uvijek najbliži od
svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji
neba
Bog ti se smiješi iz jednog
dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema
tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba
pljušti
Bog oko tebe sja treperi miriše i
šušti
BOG poezija
G
BOG poezija
Bulat Okudžava
Molitva Fransoa Vijona
Dok se jos Zemlja okreće,
dok je još jarko svjetlo
Gospode,
daj ti svakome ono čega nema.
Mudracu daj glavu,
plašljivcu konja,
daj sretnom novac
i ne zaboravi na mene.
Dok se još Zemlja okreće,
Gospode — tvoja je vlast.
Daj častohlepnom da se nauživa
vlasti,
daj predah darežljivom do kraja
dana,
Kainu daj pokajanje
i ne zaboravi na mene.
Ja znam — ti sve možeš
i vjerujem u tvoju mudrost.
Kao što vjeruje mrtav vojnik
da će živjeti u Raju
Kao što vjeruje svako uho
tvojim tihim riječima
Kao što vjerujemo i mi sami
bez obzira što činili.
Gospode, moj Bože,
zelenooki moj,
Dok se još Zemlja okreće
a čudno je to i njoj,
dok je još vremena
i vatre,
daj svakom po malo
i ne zaboravi na mene.
BOG poezija
G
BOG poezija
Danilo Lompar
Jedino nas riječi mogu pomiriti s Gospodom
dok pitasmo se
čijim bismo imenom –
djelom
mogli izmjeriti
našu udaljenost od Gospoda
sve što učinismo
uglavnom
bješe lako dokazivo
da je zbog sopstvenog
zadovoljstva
zato
naša tuga
nadvladavaše sreću
sve drugo je iluzija
iz koje sebičnost
crpi snagu
za život
jedino nas riječi
mogu pomiriti
s Gospodom
(u radostima čitanja
mogu uživati svi)
naše postojanje
u dva svijeta
učiniti jednako smislenim –
izusti jedan od prvih pjesnika
◄●►
O tome će se govoriti
1.
čovjek posmatra rijeku
srećan jer Bog mu podari oči
čovjek čuje muziku duše
srećan jer Bog mu podari um
čovjek okrenut ka ženi
srećan jer Bog mu podari ljubav
2.
čovjek posmatra rijeku
ali u njoj vidi
i tok svoje prolaznosti
čovjek za tren bješe srećan
čovjek čuje muziku duše
ali zna da je duša beskraj
bez konačnog odgovora
čovjek za tren bješe srećan
čovjek okrenut ka ženi
ali zna (i kada ne bi nosila tajnu)
da je ljubav nepredvidiva
čovjek za tren bješe srećan
3.
i opet će čovjek
srećan biti
pronađe li riječ pravu
o tome će drugi govoriti
kad ga više ne bude – da je srećan zauvijek
jer ostavi trag a više ne osjeća svoju mudru glavu
BOG poezija
G
BOG poezija
Friedrich Nietzsche
Još jednom
Još jednom, prije nego
krenem dalje i svoj pogled
upravim naprijed,
podižem zajedno svoje ruke
gore tebi,
kojemu sam svečano posvetio
najdublje oltare,
da me uvijek njegov
glas ponovno zove.
Na tomu se razgara
duboko upisana riječ:
nepoznatom Bogu.
Njegov sam,
makar sve dosad ostao
u rulji zločinaca.
Njegov sam –
i osjećam omče
koje me vuku u borbu i,
makar i bježao, služit ću tebi.
Želim te upoznati,
nepoznati, ti što
duboko u moju dušu sežeš,
moj život kao oluju prožimaš,
ti, neshvatljivi,
meni srodan!
Želim te upoznati
i tebi služiti.
BOG poezija
G
BOG poezija
Ivan Bunjin
Zahvalnost Bogu
Za sve sam, Bože, tebi
blagodaran,
tu si kad tuga i žalost umine.
Večernji odsjaj plod je tvoga
dara,
polje, i krotkost plavetne
daljine.
Ja usamljen sam i sad – ko i
uvek,
ali zalazak razli bujni plamen,
i ćute zvezde sred večeri gluve,
drhteć, ko neki ucvetali kamen.
Srećan sam s tužnom sudbinom,
jer sanjam,
i znam za utol slatki, i za obol
-
da sâm sam usred nemog
razmišljanja,
da svima tuđ sam, da govorim – s
tobom.
BOG poezija
G
BOG poezija
Jovan Dučić
Pesme Bogu
I
S koje se obale ukrcah, o Silni,
U to jutro kao u početak speva?
I šta doprinosi tvojoj veličini
Taj moj atom bačen u sjaj jednog
dneva?
Čim će da osnaži hor kojim te
slave
Moj slabi glas sumnje; i čim da
pojača
Sjaj sunca što te neprekidno
plave,
žižak onog koji u tmini korača?
Gospode, koji me poseja i zali.
Zašto bejah nužan u svetu i puku?
Prođoh put i videh sve sem tebe.
Ali
Kad god moj broj nagne, nađem
tvoju ruku.
II
Ti koji ni po čem nisi nama
sličan,
Ni svojim obrazom, ni mišlju, ni
delom,
Koji u pokretu stojiš nepomičan,
I strašan i mračan pod sunčanim
velom!
Dao si mi oči da ti vidim delo,
I sluh sav tvog glasa da napojen
bude;
No da celog veka odričem te
smelo,
Primih duh mudraca, deteta i
lude.
I da nikad strašni ne vidim ti
presto,
Ti mi dade sumnje mutno oko ovo;
No da večno pitam za tvoj trag i
mesto,
Usadi mi bedno srce čovekovo.
III
Kad te ne nađoh u sumračnom dolu
Tražih te na bregu; i ne nalazeći
Tvoj uzrok i razlog u ljudskome
bolu,
Tražih tvoje blago prisustvo u
sreći.
Jesi li u strašnoj katastrofi
zvezda,
Ili harmoniji svetlosti? O Bože,
Zar si sav u dobru, u miru svih
gnezda,
Dok negde zločinac oštri svoje
nože?
Znam iz tvoje vene da teku sva
mora,
Znam od tvoga daha da prolista
šuma –
A osta nedozvan na vapaj svog
stvora:
Sreća našeg srca i kob našeg uma.
◄•►
Bogu
Nikad se nisam na te bacio
kamenom,
Niti u svome duhu tvoj sjaj
odricao;
I svoj put pređoh ceo sa tvojim
znamenom,
Svugde sam tebe zvao i svud te
klicao.
Iz sviju stvari ti si u mene
gledao,
Tvoj gromki glas sam čuo u
morskom ćutanju,
S bolom pred noge tvoje svagda se
predao,
Samo za tvojim žiškom sledio
putanju.
A od tebe se nikad nisam odvajao,
Stoga i ne beh samac u dnu svih
osama…
Zbog tebe sam se kleo i za te
kajao,
Kad padne gorko veče po gorskim
kosama.
U mašti sam ti bele svud crkve
zidao;
I za molitve sam tvoje u zvona
zvonio;
Za tvoga blagog Sina i ja sam
ridao;
I đavola sam crnog s tvog krsta
gonio.
A ti što sazda sunca i plod
oranice,
Bio si samo Slutnja, bolna i
stravična:
Jer svaka Istina duha znade za
granice,
Jedino naša Slutnja stoji
bezgranična.
BOG poezija
G
BOG poezija
Petar II Petrović Njegoš
Luča Mikrokozma
114. S točke svake pogledaj
čovjeka,
kako hoćeš sudi o čovjeku
–
tajna čojku čovjek je
najviša.
Tvar je Tvorca čovjek
izabrana!
ako istok Sunce sv'jetlo
rađa,
ako biće vri u luče
sjajne,
ako zemlja priviđenje
nije,
duša ljudska jeste
besamrtna,
mi smo iskra u smrtnu
prašinu,
mi smo luča tamom
obuzeta.
113. Luč je sjajna Bogoslovija
vam,
Luč vam žertvu u nebo
uvodi,
Luč vam Tvorca osvetljava
Dušu!
◄•►
GOSPODU
O, Gospodi, viđu da sam ništa,
no me mori tvoja sveta žeđa;
ništožnost je prava jadan čovjek,
no t′ ništožnost ova obožava,
on se diže po svojoj ljubavi.
Tvarcu malu koja te čestvuje
ne mož prezret, jer je ona tvoja;
ne mož ovaj glasak odbačiti
besprestano te te umoljava
i k žilištu tvome nebesnome
te se diže sa zorom ujedno,
kad izdahne, te je nije, sjenka,
večer stenje, a danom se rađa.
Da, u ove azurne prostore,
koje svjetlost tvoja potopljava,
đe se tvoji razležu gromovi,
đe ti bdiješ nad mnom nevidimo,
ovo klici i ovo uzdasi,
tvojom svetom vjerom oživljeni,
idu, traže od zv′jezde do
zv′jezde
Boga jednog da mi odgovori,
od odziva opet ka odzivu,
ka glasovi isto po pučini
udaraju s svijeta na svijet,
dokle gođ se kod tebe odzovu.
BOG poezija
G
BOG poezija
Slijepa Vjera
U prisustvu Svevišnjeg
Кonačno sam našao način da živim
kako nikada ranije nisam mogao.
Znam da nemam šta da dam,
ali mogu da otvorim sva vrata.
Svi znaju tajnu.
Svi su svesni rezultata.
Кonačno sam našao način da živim,
pod bojama Svevišnjeg.
Кonačno sam našao mesto za život,
kakvo nikada ranije nisam imao.
I znam da nemam šta da dam,
ali uskoro, otvoriće mi se vrata.
Svi znaju tajnu, znaju rezultat.
Кonačno sam pronašao mesto za
život,
uz prisustvo Svevišnjeg.
Кonačno sam našao način da živim
kako nikada ranije nisam mogao.
Znam da nemam šta da dam,
ali mogu da otvorim sva vrata.
I svi znaju tajnu, kažem, svi je
znaju.
Кonačno sam našao način da živim,
pod bojama svevišnjeg.
Pod bojama Svevišnjeg.
BOG poezija
G
BOG poezija
Željko Gajić
LEPTIR
NAD STAZOM КOJA VODI
OD VELIКOG PRASКA ROĐENJA
DO VRTLOGA CRNE RUPE I PRAGA
NEPOZNATOG
LEBDE JEDNA MISAO I JEDINI SMISAO
ON SAM
PRINCIP DOBRA
SUŠTINA ŽIVOTA
SADRŽITELJ SVEGA
HARMONIJA SVEMIRA
U NAMA I OКO NAS
A LEPTIR…
ON PROVETRI MISAO, DOGRADI
SMISAO,
OPRAŠI VEČNOST,
I NAREDNOG JUTRA USTUPI MESTO
NEКOM NOVOM LEPTIRU
TIRКIZNO PLAVIH КRILA
U BELINI MLEČNOG PUTA.
BOG poezija
G
